Već neko duže vrijeme razmišljam o učenju, ali ne o tome kako bi trebala početi nego o samom učenju kao pojavi. Zanimljivo je da od malih nogu djecu tjeraju da uče ali im nitko nikada nije rekao kako? Nikakve upute, savjete, mnemo tehnike? I onda se nekako i provuku kroz osnovnu i srednju školu u kojoj gradivo i nije tako teško, pa ako i nemaš neku svoju pozdanu metodu proći ćeš bez problema. Barem prividno.
Postoji jako puno metoda učenja (pamćenja) kraće ali i duže količine podataka. Neke od poznatijih tehnika za pamćenje bezazlenih stvari je mnemonika. Vjerojatno je većina čula da ekipa sa engleskog govornog područja za pamćenje spektra duginih boja koristi poznatu rečenicu “Richard Of York Gave Battle In Vain” u kojoj početna slova označavaju “red, orange, yellow, green, blue, indigo, violet”. Tako, ako morate pamtiti nekoliko nepovezanih stvari, najlakše je napraviti “osobnu” mnemoniku koje ćete se uvijek sjetiti.
Kad se dođe na fax, izlistavaju se sve dotadašnje osobine i navike, jednostavno isplivaju. (Osim radnih navika, ako se živi u drugom gradu u stanu, naravno da i one životne navike izađu na vidjelo što zna biti jako ružno...) Neki se snađu, neki ne. Relativno veliki broj ljudi odustane uopće prije samih ispita jer shvaća da to ne može ili da to nije za njih. Ostali traže svoje metode jer prepisivanje je stvar prošlosti, živile kamere na faksu....
Isto tako, ispite od 500-tinjak stranica većina studenata priprema različito. Neki uče polovično, nadaju se da će ih dopasti upravo ono sto su naučili, neki uče sve, danima i noćima se ne odvajaju od knjige, treći sustavno pišu bilješke i izvlače najbitnije iz svakog poglavlja dok neki jednostavno uče napamet koliko god se to nekome činilo smiješno. Ništa od toga ne garantira prolaz, ali ono što je sigurno je da velika većina ne zna učiti.
Baš jučer (da, subotom imam fax) pričam sa kolegom koji studira izvanredno ali i postiže takve rezultate. Radi u firmi na vrlo visokoj poziciji, doma su žena i dvoje male djece, a on sa svojih 35 upisao faks. Ništa neobično, ima i starijih. Ali bit je u tome što rješava ispite takvom lakoćom kao i onaj nedavni kojemu je prolaznost nekih 2-3%. Dobio je pet, naravno. I nisam mogla izdržati a da ne pitam - kako? Kaže nije puno učio, nekih tjedan dana (350 str.!), po 3 sata dnevno, više nije ni mogao jer radi u smjenama, treba djecu voditi u vrtić i sva ostala čuda koja djeca zahtijevaju. Rekoh skidam kapu na trudu i upornosti, kolega. Jer nije jednako učiti meni koja sam došla upravo iz srednje i njemu koji maturalnu svjedodžu drži u ormaru 17 godina.
Naposlijetku, fakultet ne završavaju pametni nego uporni... uporni... uporni.
*Onima koji nisu pročitali, predlažem knjigu Briana Duncalfa - "Kako položiti ispit". Nije još jedna u nizu glupastih knjiga sa nekorisnim idejama nego bi zaista mogla pomoći u nekim naizgled običnim stvarima.
Post je objavljen 01.05.2005. u 10:43 sati.