Kopanjem po vlastitom blogu :), shvatila sam da na kraju nisam napisala što je bilo s kolegom kojeg sam sanjala...
Ekipa sa faksa na kavi, jutarnji razgovori, ko i obično nepovezani. Kolega nije bio s nama ali sam ostalima rekla u toku razgovora kako sam ga sanjala ali ne i kako sam ga sanjala. To je bio prvi ispušni ventil. Sljedeće predavanje dolazi dotični kolega do mene, naginje mi se nad klupu i zaželi mi posebno dobro jutro te sa osmjehom naglašava činjenicu. Kao da zna što mi se po glavi motalo taj trenutak.
I ja kao ja, nisam mogla izdržati da mu ne kažem... Opet smješak do susjedne predavaonice i nazad a po mom pogledu je skužio što sam sanjala. Nije previše komentirao, ali očigledno je bilo iz onih par riječi da mu je bilo više nego drago... "Ego se osjeća bolje kad mu je sve po volji"
Nakon toga je svakih par minuta okretao glavu prema meni i gledao me u stilu prvi put smo se susreli :)
Razgovor za posao protekao ležerno, bilo je nas pet cura i dvije ispitivačice, da tako kažem ;) Rezultati će se saznati u ponedjeljak, ako se ne varam.
|