Jutros je sunce pružilo zrake
kroz moje prozore,
toplinom mi dotaknulo
osmjeh
i probudilo uspavane vjeđe.
Jutros je sunce pronašlo put
do mojih maštanja
i bez previše opraštanja
nastavilo tjerati sjene
i tuge...

ja znam

Večer se spustila
nad modro
more
a ja
svitanje čekam
i onaj bijeli brod na pučini
jer znam
tvoj pogled moj traži
skriven u daljini
iza svih
svitnja
i bez pitanja...
volis me...

Ti

Ti što sol si mog života
I sva moja bol,
Pruži mi ruku preko vremena
I snova.
Prepuštam se tebi
U jutra nova
Dok mjesec tiho
Odlazi u san.
Volim te.

modrina...

U modra predvečerja
utapa se
sunce
u valima tišine
i srebrom jeca
maslina
i more.
us pokoju snenom
tražim tvoje
lice
skrivajući vješto
suze
izdajice,
pružajući ruke ljepoti
tog raja,
dajući ti
srce
kao kap na dlanu,
proseći tek
tračak
obećanog sjaja.
kao zalog sreće ostavljam ti
osmijeh,
jedan tračak sjete,
ovu suzu slanu...

U treptaju...

Treptajem oka trepere
Svjetla grada,
Te tisuće zvijezda u tami izgubljene
Nad morem ocakljene
I svako od njih
Jednakom tišinom tvoje ime zove.
Gdje su sad ta proljeća, te zime.
Gdje sunce ljeta
Pod glazbom sa nebesa?
I svako je svjetlo jedna suza slana
I svaka zvijezda
Mjesto mene jeca
Jer suza više nema u mom oku,
Samo prašina od nada
Dok magla pada
Na moje snove.