14.03.2017., utorak
Dr. House and Mickey Mouse-i
Dr. House and Mickey Mouse-i
utorak , 14.03.2017.
I tak ti se ja razbolim, prije nekih mjesec dana. Uz one "čukljeve", jebem ih čuknute! Fotka je jučerašnja. Nije noga bila takva, blaže je to bilo, no progresija uradi svoje, uz svesrdnu pomoć dr. medicine, a i Ovih, sveznajućih, poput moga Zmaja. Počelo to nekom malom krasticom, pa svrbi to, pa ja to malo raščešem, (i ja dr. isto), kadli, vidi kurca, počelo se to širiti,.... reko: -da nije ambrozija, nda, to se zna širiti Dade meni ova moja neku antibiotsku kremu, kad ono još gore. Naoteklo, srbi, a kad dođe do tuda, najbolje dr.-u. Dr. stari panj u penziji, mjenja moju doktorku, gleda, muči.... i ja sebi mam dijagnosticiram, te ordiniram: -dotore, mogel bi to biti onaj zlatni stafilokok, crveni vjetar, čaaak,... neki antibiotik, haa? Pomislim na dermatologa! -i ja mislim. Veli dr.. I pijem ja klavocina tjedan dana, ono, još gore. Ukinem ja sebi antibiotsku mast, jer to se proširilo po telu i oko njega. Alergija, jebiga, što drugo? Pomislim ja na dermatologa! Jedne nedjelje, odem na Hitnu. Neizdrživa bol, svrab. Srede oni mene, tipa, antialergeni, morfiji, ultrazvukovi, skeniranja, ništa bakterijskoga, ništa tromboza, malo periferno slaba cirkulacija, paaa "kak je slaba cirkulacija, tak ni antibiotik nemre tu, na to mjesto doći." Pomislil ja na dermatologa. No ne radi. Nije Hitna konzum, da dermatolog nedjeljom radi! U ponedjeljak, pak svome doktoru, uvali on meni novu dozu klavlaxa. Ja pomislil na dermatologa! Prokleti dermatolog, nikak da mi iztađe iz glave!!! Prešel ja uz klavlax na kremice tipa, srebro, nekaj anti-antibiotsko. Srebro i vampire ubi, a đe neće ove male hajvančiće. Malo hipermangana, veli doktor, ono, da sprži te beštije. Čitavo vrijeme uredno radim, noga sve gora, ko krafna. Bol, pečenje. Sjetim se ja pak dermatologa. Odem dr.: -dr., a kaj vi mislite, jel bi bilo pametno otići dermatologu, da mu jeba pas mater! -kakva je to komunikacija, kak se to izražavate -joj, oprostite, nisam mislil na dermatologa, to, da mu jeba pas mater, već na vaše postupanje! On, dr. penzać, mijenja moju dr., koja specijalizira neki kurac. S njom sam imal, davno, sličan okršaj. Bio ja bolestan, kašljem, kašljem, lagana temperaturica, jedva diham... kod nje, labos, ništa, drugi puta labos, ništa, treći puta, puknem ja: -daj ženo božija skini više te jebene slušalice sa vrata i poslušaj mi pluća, daj mi jebenu uputnicu za vulkanizera. Daaaa, kakva mi je komunikacija! Odem gore na Zaraznu, eeee, toplomjer, piknu me u prst i nakon 15 minuta, da moram ostati ležati kod njih. -Ma daaaa? Studiraju oni mene, vade krvi i krvi, sade kulture, čak i za sidu, nemreju ništ naći, prošlo dva tjedna, ja sam od sebe ozdravio, onaj neki dr. Kuzmić, ili tak nekak, ne pušta doma, ja mu pričam da sam ozdravil, ne i ne! Odležim ja još dva tjedna, eto Kuzmića jedno jutro, sa njiha sto u viziti, nasmijan, obrijan, otuširan, pljesne rukama i progovori: -Ha! Alex, našli smo što vam je! -G'dine doktore.....boli me kurac što mi je! Već dva tjedna vam trubim, da sam prije dva tjedna ozdravil, halooooo? Izletil sam iz bolnice. Bolest "prvog poljubca" je bila. U Ginisovoj knjizi sam. Prvi pacijent, izbačen iz bolnice! Jel vam sada jasno, zašto su Zaštitari po bolnicama? Komunikacija. I čekam ja, ovak Bolan, svoju Zmajicu, da sredi neke preglede, nekaj, maspater!!!! -Očeš da ti umrem? Pička mu materina i životu!!!! Jel je sredila? U dupe ju ljubim! Zemlju, travu, asfalt, beton, mermer, keramičke pločice, tapison,..... ljubim!!!!! Gdje, njena stopa prođe! Jebate, to se doktori svih fela, rastrčaše, oko mene, ko da im je Zmaj glavna šefica, a ne oni njoj. I vidi kurca! Slučajno bijaše ponedeljek, te radi dermatologica. Ja kod nje, stara kornjača, negdje ko ja, skoro me odjebala, da kaj kurac, da ja njoj ne pripadam, no odozgora, zapravo, odozdola, sa šaltera, došla mačka, pa joj objasnila nekaj. Ajde, pogledala ona to i to je to! Ono, kad te pravi stručnjak, stručno pogleda sa tri metra, a da te ne pipne i mam ti dijagnosticira sve i ordinira sve. Mislim sestra je ordinirala. Veli doktorica: -a kaj će vam žena tu? -to mi je komputer, diktafon, nemrem ja vas pohvatati, ne spikam latinski ko ona. Oćete da si jezika slomim? Ubi me Ovo moje, psihički! Ono, kad neznaš koji ti kurac, a sve ti gore i gore. Ono, kad se tak šugav pojaviš negdi, a svi te izbjegavaju. Misle da si zarazan. Čak i vlastiti Zmaj, deca. Ubi me psihički i ta bolnica i ta Hitna. Imam ja velikoga mobitela i Interneta i 100 aplikacija. Nemrem ja buljiti u to. Blejim okolo, gledam ljude, detalje, sitnice, slušam te jecaje, hroptove, jauke. Te starčeke, starice, što više gube neki ljudski oblik u svim tim raznim boleštinama, koji poprimaju oblike nekakvih kreatura. Grozno. Od onih ušminkanih, sa mnogobrojnom pratnjom, do onih samih, usamljenih, u dronjcima i krpama. Onih, koji nigdje nikoga nemaju, pa sami obijaju vrata, do vrata, koji zapravo, ne shvaćaju, što im je, kako im je, kako će, danas, sutra. Lijepo je imati nekoga, negdje! A i to osoblje. Presing je to veliki. Stres do stresa. Brdo informacija. Trebaš ostati u svemu tome skoncentriran, koncizan i još imati tu jebenu komunikaciju. Jebeni je to presing na liniji nas Pacijenata, dr. opće prakse i specijalista po bolnicama, klinikama. Masu puta obiteljski liječnici popuštaju pacijentima, da bi na kraju lanca specijalisti popizdili, na sve to. A sa druge strane.......bila neka afrička, siromašna država. Imali problema sa educiranim liječnicima opće prakse. Zapravo ih nisu imali! Mobilizirali lokalne vračeve, dali im uputnice i štambilje, te naputke tipa: -dođe li ti itko i počne se žaliti na, npr. osip na koži,..... daj mu uputnicu za dermatologa,....za oko, daj mu za okologa, za šupak proktologu..................................................  Dermatitisa imam. Skrb imam. Ja sam sretan Pacijent! |
