07.04.2013., nedjelja
Wall - Jadi mladog vola
Wall - Jadi mladog vola
nedjelja , 07.04.2013.|
07.04.2013., nedjelja Hrvatsko besnilo (hrvatski: bjesnilo)  paaaa, ak se kome gadi, nek ne uvećava, nek......ha, nek demostrira, tak treba, samo kaj ofce nisu čopor, već stado, a čopor to glođe izvana, komad po komad.  Rođen sam u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, jučer, eonima prije. Rođen sam da volim, maštam i sanjam, da čitam i slušam zvukove zvona, pjesmu mujezina, da gledam plamen sedam svijeća na židovski šabat. Rođen sam negdje između Triglava i Đevđelije, u vremena dok si ljude prepoznavao po postupcima- poglade li dijete po glavi ili pljunu glasno, s uživanjem; tuku li ženu, ili cvijeće nose svake nedjelje, ne samo u na Osmi mart; rođen sam u zemlji gdje su knjige bile jeftine, pisci velikani, književnost lijepa, a slova na stranicama knjiga napisana raznim jezicima, pismima, dijalektima... Bilo je to u zemlji seljaka, koji su voljeli gradove i građane, kojima je selo bilo dom i mjesto odakle su potekli, ne samo oranice masne, bogate zemlje. Rođen sam da volim, da ne mrzim, da prepoznajem - ljubav dolazi u raznim oblicima, često zaogrnuta neprepoznatljivim velovima. Živio sam u zemlji bez granica, osim oštro povučenih među dobrim i lošim, gdje su moji bili čudnih, ali potpuno mojih, imena, običaja, sintagmi, dijalekata.. gdje ciganin nije bila pogrda, već sinonim za muziku/glazbu/violinu... Bio sam već star, kad je moje poznavanje ćirilice postalo okultno, egzotično, opasno znanje, koje nije pametno pokazivati na javnim mjestima državice u kojoj sam rođen, živio i umro. U zemlji koja je doživjela prokletstvo Fahrenheita 451 – u kojem prvo spaljuju riječi, pa knjige... pa ljude. Sorry ljudi, al tu možete komentirati, ili pucati. Mogu i bombe kroz prozor, kao nekada, ne tak davno, a i Vrbe isto, kao danas isto, verbalno. |
