Marketing
Wall - Jadi mladog vola
07.04.2013., nedjelja
Hrvatsko besnilo (hrvatski: bjesnilo)
paaaa, ak se kome gadi, nek ne uvećava,
nek......ha, nek demostrira, tak treba, samo kaj ofce nisu čopor, već stado,
a čopor to glođe izvana, komad po komad.
Rođen sam u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, jučer, eonima prije.
Rođen sam da volim, maštam i sanjam, da čitam i slušam zvukove zvona, pjesmu mujezina,
da gledam plamen sedam svijeća na židovski šabat.
Rođen sam negdje između Triglava i Đevđelije, u vremena dok si ljude prepoznavao po postupcima-
poglade li dijete po glavi ili pljunu glasno, s uživanjem; tuku li ženu, ili cvijeće nose svake nedjelje,
ne samo u na Osmi mart;
rođen sam u zemlji gdje su knjige bile jeftine, pisci velikani, književnost lijepa,
a slova na stranicama knjiga napisana raznim jezicima, pismima, dijalektima...
Bilo je to u zemlji seljaka, koji su voljeli gradove i građane, kojima je selo bilo dom i mjesto odakle su potekli,
ne samo oranice masne, bogate zemlje.
Rođen sam da volim, da ne mrzim, da prepoznajem -
ljubav dolazi u raznim oblicima, često zaogrnuta neprepoznatljivim velovima.
Živio sam u zemlji bez granica, osim oštro povučenih među dobrim i lošim,
gdje su moji bili čudnih, ali potpuno mojih, imena, običaja, sintagmi, dijalekata..
gdje ciganin nije bila pogrda, već sinonim za muziku/glazbu/violinu...
Bio sam već star, kad je moje poznavanje ćirilice postalo okultno, egzotično, opasno znanje,
koje nije pametno pokazivati na javnim mjestima državice u kojoj sam rođen, živio i umro.
U zemlji koja je doživjela prokletstvo Fahrenheita 451 –
u kojem prvo spaljuju riječi, pa knjige...
pa ljude.
Sorry ljudi, al tu možete komentirati, ili pucati.
Mogu i bombe kroz prozor, kao nekada, ne tak davno, a i Vrbe isto,
kao danas isto, verbalno.
Post je objavljen 07.04.2013. u 15:05 sati.