Šta ti je tehnologija.
Nemrem joj se nadiviti
Ustanem se u 6, a nije 6, već 7.
Zapraf obrnuto.
I sad da bude smak svijeta i ja preživim, nema struje, nema ni
potrebe za šparanjem,
kak bi ja znal, koje je pravo vrijeme, 6, ili 7, ccccc.
Mors Liberatrix.
Ona, osloboditeljica.
A je anorexična, do jaja. Jel uopće jede kaj?
Fascinantna ploča. Našel sam je gore na Mirogoju u Arkadama,
na lijevo, kak se gleda na ulaz i to podosta lijevo.
Fasciniraju me ti lanci, "okovi života", što ih drži u lijevoj ruci.
Ili, ovaj "kovani" Isus, na doljnjem Vrapču, na Bolničkom groblju.
Groblja sam obavil, gužvu izbjegel, dobil produženi vikend,
koji ću potrošiti na pizdarije.
Malo bum se igral, plašil unučice.
Nemreš ti protiv zapada.
Eno, jučer joj kći, mater, dala nofčeke i ona si je otišla sama kupiti nekaj u
dućan. Mama ju je čekala vani. Eto,.....i onda kad nekaj prigovoriš,
onda si stari seronja.
Indigo papir.
Ima li di još toga za kupiti?
Ja ga još doma imam.
Ne izdubiti do kraja, već stanjiti koru, da svijetlost može prodirati van.
Iza obavezno kakve rupe za zrak.
Treba se sjetiti pokusa iz kemije iz osnovne škole, kad smo poklapali
svijeću, staklenom čašom.
Da, to je kemijski proces. Već vas vidim s upitnicima i ono fizika,
ccccccc.
Ostalo je nekaj u glavi starog seronje.
Ostalo mu je u glavi da je 2+2x2=6,
a ne kak neki i dalje, da je 2+2=4x2=8, cccccc.
I oprez sa bundevama, da po lampi ne dobite, kao moj prijatelj Joža.
Na Halloween day, prije par godina se natočil zgemištima i došel u mjesnu birtiju.
Gazda birtije je birtiju ukrasil prigodno, rezbarenim bundevama.
Joži vrag ni dal mira, pa je počel srati, da kakva mu je to vjera i
kakve je on to vjere i nek si nosi to tati na groba.
E onda je puklo!
No život ide dalje i na najbizarnijim mjestima.
Jedno proljeće na Mirogoju, napali me dva ptića.
Mali, ali srčani.
Stari medo je malo zaviril i bris.
|