17.01.2010., nedjelja

Analogni (fizički) PS

Analogni (fizički) PS

nedjelja , 17.01.2010.
Odljutil sam se!
Danas sam normalni.
Nekaj mi moja baba trkelja, da i mi muški imamo svoj klimaks.
Kak li nam tek izgleda menga?

Pa da počnemo u revijalnom tonu.
Se sjećate onih davnih nedjelja, kad je na radiju (dal' Sljeme):
"A sada sport i glazba"
ta ta ta ta ta ta di da, fućk, fućk, fiju.

Za uvertiru dva sa Neta:

"Zašto Dino rađa, kad je Goran karan, a Edo majka?"

I đakuzi-ni moj fotak





Zaljubljenik sam PhotoShopa.
Svakaj se da s njim, od montaža do običnih dotjerivanja od
detalja do općenito.
Koliko puta sam okinuo nekog kod prozora, pa me sjebal bijeli
balans-dobiš samo crnu sjenu i onda topopraviš u PS.

No, ne tak davno, dok ni bilo tih PC-ja i Danlopa, kak zove Laptope,
jedan frend,
uvjek me vleklo slikarstvo, prvenstveno, neobične tehnike.
Postal sam ljen, ali turbo.
Valjda me jebe ova apatija života.
Znate koja je razlika između kurca i života:
"Oba su kratka, no život je krut do kraja"
A i novci nema, a to skup sport.
Baš si nekaj mislim o svom pravopisu.
Kak volim počinjati rečenice sa "A", ili spizditi zarez ispred ", i".
No nevermind!
Ajde više počni, seronjo!
Još samo ovo, dosadno mi je, štel bi nekaj delati i sam mi Blog
pada na pamet, a bolje on, neg nekakav čekić.

Kak sam ja to delal:


IKONE


Uvijek su me fascinirale, onak stare, mistične etc..
Primjetio sam da ih ima više kod Pravoslavaca.

Postupak bi bio slijedeći.
Nađeš kake knjige sa fotkama starih ikona.
Izdereš to van.
Nađeš kakve dašćice, mogu i grbave, oribaš ih drot četkom,
tak da im se vide godovi u 3 D.
Namažeš ih Neostikom ili na sličnoj bazi ljepilom.
Na to naljepiš sliku iz knjige,ali licem prema dasci.
Ostaviš da se suši, bar tri dana.
I bi treći dan.
Zemeš to i počneš namakati u vodi. Kad se papir dobro razmoči,
prstima lagano trljaš po celulozi papira i ruliš je dole.
Pažljivo i ravnomjerno svud.
Malo pomalo se pojavljuje slika.
Staneš i pustiš da se to osuši.
Kad se to osuši, ponovo se pojavi bjelilo tankog sloja zaostale celuloze, no ne mari.
Zemeš MAT lak, prozirni, ko za parkete i namažeš to.
Lak koji natopi to, napravi i prozirnost zaostale celuloze i slika postaje vidljiva. Pustiš da se osuši.
Pažnja!
Ako na slici ima kakav tex. zapis, on će se, logički,
vidjeti zrcalno, naopako, zato treba birati slike bez texta.

E sadeka, starenje ikone.
Upališ plinski šporet, let lampu, lemilicu,....
vatrom pališ rubove, lemilicom napraviš kako oštečenje,
a svijećom pogaraviš rubove.
Obrišeš sve krpom i još jenput polakiraš MAT lakom.

Ovo sve moraš napraviti, tak da ikona izgleda od stoljeća VII,
a tu su žarili i palili i turci i kurci palci i kuće i imanja gorila,
ali sveta slika-ikona, što ju imala vaša čukun-čukun prababa,
ostala čitava, jel, a Bože moj, nadnaravne sile.

I onda sva ova stiska, neimaština i ti prisiljen to prodati,
a di drugdje neg na moru, blesavim Talijanima, Česima, Mađarima,
Švabama i inim.
Ono, mislim, baš ti baba imala 200 komada, a deda ti se zval Mimara
i stanoval u dvorcu-pobožan čovijek.
Ja sam ih proizvodil i kao svaki seljak, ostal
suva kurca i blatnjavih čizama, a trgovci Jamili.




ova je stara, brat, bratu, oko 600 godina.
Vuče mi na nekog Panteliju.





Sv. Đorđe ili Juraj-njega rešpektiram.
Taj je imal muda. Kad je on živil? E, pa toliko i staro.





Ha, znate.


Neg, štel bi se dotičnoj Gospođi i njenom Sineku ispričati na
jučernjašnjem Bogohuljenju sa tri "ZdravoMarije"
-Zdravo
-Zdravo
-Zdravo

Eto, ko novi!

Znam, znam: "Sam se ti zajebavaj"
Ma On mi oprostil, nisam ja tak loš.
Setim se ja njega saki dan kad se probudim živ:
"Oooo Bože, kaj buš me trpil još jedan dan"
Ma to Nebeski Bekrija- kaj veli Sanja Doležal,
........Bože me sačuvaj,....i texta i muzike.
Najgore mi kad grmi,...sve si mislim:
"Hoće li me sad."
Jednom je opalil nekih petstotina metara od mene,
a ja sam držal kišobran, ručka je bila plastična, no kažiprst je bil na
metalnom dijelu i tak me ošinul elektricitet, da sam se skoro usral.
Kad sam došel sebi viknul sam:
"Haa, haaa, fulal si, fulal si"
i odmah zbrisal u birtiju, 10 m dalje.


Ove tri ikone su jedine kaj su mi ostale.
Najlošije-tu sam još brljal sa sjajnim lakom.
I koga zanima, nemojte ostat malodušni, ak vam prva ne uspije.
Ima fotografija koje su "tak i tak" tiskane (u to se ne razmem)
i jednostavno to nemreš izvesti.
Skupe knjige imaju bolji print, hehehehehe.
A mo'š i sa Neta pa to dati dobro sprintati.



FRESCO STRAPPATO


oli ti oderana freska.
Tak lopine kradu freske sa zidova u crkvama.
No, ak nikak drugačije nejde, mi bumo pošteno.

Znači, nekakav stol, najlon prek, zamješaš malter,
pjesak, cement i vapno.
Razvlečeš to prek najlona, onak, cca 5 mm debelo,
dim. kak očeš da bu slika velika.
Kad bu skoro suho, mašiš se AKRILNIH boja (na bazi vode)
i naslikaš nekaj, ne tramvaj ili ZET-ov autobus, jer toga po
freskama nema, neg npr. Đizusa, onak u naivi, ko kmet.
Pustiš malo da se prosuši, kuži se,
Skuhaš TUTKALO (starinsko stolarsko ljepilo na bazi životinjskih koža i kostiju-ima ga kupiti u "Likumu"
i drugim radnjama, kaj prodaju slikarski materijal i pizdarije).
Namažeš svoju sliku s tim i na to naljepiš platno.
Pustiš, da se to osuši i pažljivo odereš.
Ti de facto dereš gornji sloj od cca 2 mm.
Vapno je napravilo to da je upilo u sebe dost boje i razblažilo ju.
Ne oslikavaš čitavu površinu morta, ostavljaš dijelove "čistog morta".
Di si vidil čitavu fresku, mora imati oštećenja.
Radiš na friško, sve je suho, ali još friško.


E, pustiš da se to osuši.

Zemeš drugo platno, ono konačno, kaj bu slika.
Namažeš ga vodootpornim "Drvofiksom" i na to naljepiš ono drugo platno sa slikom.
Sad imaš dva platna i mort-sliku u sendviđu, između.
Pustiš da se to osuši i onda, vrućom vodom zaljevaš gornje platno.
Lice gleda prema gore.
Znači imaš odozdol prema gore:
Platno>drvofix>mort>sa slikom>tutkalo>gornje platno,
Otapaš gornje-kad se razmoči, polako ga dereš,
kad si ga odrao-GOTOVO.
Sve to GOTOVO trebaš razapeti na ramu i čekati da se osuši.





u tri faze, bez detalja





Eto, ja si ispunil prije podne.
Žena kuva, klinci prže po Playstationu,
miris bunceka se osjeti, eeeee, buncek od 1,99 kg,
valjda od nosoroga, krompir, z. šalata, juvica od ramsteka.
Aaa, boli me patak.
Poslje bum je "iznenadil".
Ona bu med. sestra, a ja zločesti pacijent.
Ima ko kakav bič, a da mu ne treba više?


- 11:36 - gukni (5) - štampaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (1)
Kolovoz 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Travanj 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (5)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)

Komentari On/Off

Box2