14.01.2010., četvrtak

A idem nekaj pisati o medicini

A idem nekaj pisati o medicini

četvrtak , 14.01.2010.
Došla ženica iz noćne!
Nije bila na "štajgi", prasci bezobrazni.
Osim kurvi i policija i bolnice rade po noći,
dok mi krmimo.

Imali su jedan slučaj, noćas, ne kod nje, neg tam, negdi u kompleksu.
Kaj ti je sudbina!!!
Leži ženska u sobi, sva jadna, koma i
dovezu oni tipa u sobu, isto, jadan, koma.
Ne ono koma u punom smislu riječi.
Kad tip zamre, strka, jurnjava, reanimacija.
Zovu oni njega po prezimenu, da ga prizovu svijesti,
i tak više puta,
kad stara počne cukati za kutu bolničara,
a nemre jadna pričati.
Ovaj se otrgne, ima posla, a ona dalje cuka.
Napiše na papir:
"Jel to taj i taj?"
Čula kak ga ovi prizivaju.
Da, je, on je taj!
A stara napiše:
"Nemojte ga oživljavati, pustite ga da umre.
Taj je mene i djecu, ostavio prije 30 godina!"


Kaj ti je sudbina.

A jedan crnjak od prije 20 godina.
Tipa jebe srce i na odjelu je. Pokretan je.
Vrijeme ručka. Jede tip za stolom u foajeu, prema hodniku,
staklena stijena sa ulaznim vratima, kad,
pojavi se žena. Tip se digne, krene prema njoj,
uvati se za prsa, sruši se na pod.
Sveopća strka, galama, gužva i siromaćek na kraju balade umre.
Svi oko srca, ta bio, srčani bolesnik i zbograditoga u bolnici,
kad ono kurac, poslje utvrđeno.
Kak se digel od stola i krenul ženi, zafliknul mu se komad hrane u grlo
i čovijek se udavil.
Eto, mož ga jebat.

Ja znam da bum crknul na cesti.
Neće me žena više voditi sebi na preglede.
Veli da sam tak sral zadnjih par put, da sam vrijeđal i svakaj i
da sam je osramotil.
Pa kaj si oni misle?
Prošlo vrijeme indolentnih kmetova, kaj su išli doktoru sa košarom
punom jajci, sira, šunkice, purice etc.
Ja danas o medicini znam malte ne ko oni,
nebu mene nigdo jebal. Maspater.
I tlaka si sam zmjerim, a i šećera.
A tih tableta imam doma pun kufer.
Ja rađe prirodno, rakijica,2-3-5-6-8, zdrav ko dren.


Joooj, još ovaj.
Bil tip, kaj mu je primarna dijagnoza nekaj sa žilama,
a onak uz put, teška narkomančina.
I sad on spika sa mojom ženom.
Umrli mu tetke, stričevi, starci i ostavili pun kurac stanova u centru Zagreba.
On da sve to u rentu, pa po par sto Eura, pa puta broj stanova,
pa fiiiiijuuuu u Indiju, nađe te komune i sa parsto dolara se
drogira do mile volje. Živi ko šeik, ma kaj kurac šeik,
ko maharađa, šeiki su malo zapadnije.
-Kak vi nađete te komune
-Ništ lakše, doletiš tam, odeš u prvi Internet kafić i na.

Sad sam se setil Šexovog malog,
on je isto tam studiral, valjda Mahabharatu.
Znate onog Šexa iz Sabora, onaj, kaj je Vladinim avionom, privatno,
ošel po sinovljeve ostatke. Moralne li vertikale!

I tretiraju oni njega i tak usput dobi on po šaku Heptanona i sad on to mora popiti pred nekim, jer je bilo prasaca, kaj su to fol popili,
pa poslije zvlekli to iz čuba i prodavali okolo, a za nofce si
kupili ono pravo.

I veli tip:
-Joooj paradoksa!
-pa kaj je sad?
- pa jel vi vidite to, uz sve blagodati prirode, ja sada, tu,
moram piti ovu jebenu kemiju!
Jadničak.



Ajmo mi sad nekaj skuvat.

PICEK I PICEKOVA JUVA SA PALAČINKAMA
PUNJENIM TIKVICAMA I SIROM






Joooj, da, još samo ovaj, o nekrofilima.
Oni pretežno delaju u mrtvačnicama i malo su sexualno izopačeni.
Vole to ispoljiti na leševima, ono, zatekne se tu kaka zgodna cura,
a ne opire se, ništ nezna, pa malo umočiš.
I tak njih par razgovara u kafiću, iz noćne:
- ja volim friške, tek dostigle
veli prvi, a na to će drugi:
ja od, dan, dva, kad se dobro rashlade.
A veli treći:
- ja ove od 5-6 tjedana

-Pa zašto, kako?
upitaše ostali.
-gdje god ubodeš, uđe!


ajmo
i sad, raskupusaš piceka, šrot hitiš za juhicu





uz grincajg, malo prepečeš crvenog luka





Znači, karabatake, batake, prsa, se to zrežeš u neke trakice i
to buš pržil u tavi, woku, na malo ulja.
To bu glavno jelo.








Tikvice zrežeš u trakice, dinjstaš u woku na malo masnoće.









Napuniš palačinke, naribaš sira, pa u jaja i mrvice i to tak zavijeno
spohaš, ja nisam imal jaja, ali dio mrvica se ipak zaljepil.






Malo neke salate-zelene npr. i ona juhica i dobro.



- 15:27 - gukni (16) - štampaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2023 (1)
Ožujak 2023 (3)
Veljača 2023 (1)
Kolovoz 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Travanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Lipanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (1)
Siječanj 2020 (3)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (2)
Kolovoz 2019 (8)
Srpanj 2019 (1)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (2)
Ožujak 2019 (2)
Veljača 2019 (5)
Siječanj 2019 (4)
Studeni 2018 (2)
Listopad 2018 (3)
Travanj 2018 (2)
Veljača 2018 (3)
Siječanj 2018 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (4)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (4)
Svibanj 2017 (2)
Travanj 2017 (5)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (3)
Siječanj 2017 (5)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (1)
Srpanj 2016 (2)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (2)
Veljača 2016 (7)
Siječanj 2016 (9)
Prosinac 2015 (3)
Studeni 2015 (1)
Listopad 2015 (12)
Rujan 2015 (6)
Kolovoz 2015 (9)

Komentari On/Off

Box2