O vratima kroz koja nikad nisam mogla proći
Sinoć odgledam dokumentarac o kultnim Dorsima.
Zamislila sam da nemam čulo sluha i oslonila sam se na čulo vida. Sve sami mrak i bauljanje po istom...
Moji studentski dani prolazili su oslonjeni na Dorse. Kažem, oslonjeni, jer ja sam bila na šminkerskom faksu. U stvarnost me svakog dana vukla moja mlađa sestra.
I, koliko god da sam naučila voljeti alternativne pravce, unatoč dobrom poznavanju repertoara – Dorse nisam mogla progutati.
Poeziju - da, ali muziku - ne.
Morrison između ostalog kaže:
"I drink so that I can talk to assholes. This includes me."
Mnogi će me napasti, mnogi će zavapiti da je on bio beskompromisni talent, kako je uostalom, 10 godina nakon njegove smrti primijetio njegov otac vojničina.
Osim hektolitara alkohola i previše raznih droga, Morrison nikad nije bio bistrog pogleda.
Bio je pod pritiskom slave, reći će moj muž.
A, jel'?
Nije pod pritiskom onaj što radi u komunalcu za minimalac.
Ili ti koji noćima čuvaš table na ćirilici i smrzavaš se ko' obično napušteno pseto?
Ili, moja Micojka, koja na šalteru mirovinskog zaprima zahtjeve za dječji doplatak i prebrojava one koji nemaju?
Ili, moja Darinka, koja u odvjetništvu saslušava silovatelje i ubojice bez prava da im grkljan prereže?
Ili, Ivana koja radi u lokalnom tržnom centru za isti taj minimalac, i koja ima šefove za s pameti sići?
Nije pod pritiskom moja komšinica, koja nakon karcinoma, radi u tesktilnoj industriji za bijedni, isti gore navedeni minimalac?
Nek' me napada 'ko god hoće.
Ja cijenim talent i rad, upornost i nadasve – uživam u dobroj muzici.
Kasne šezdesete odnijele su mnoge poznate živote, mnogi muzičari podlegli su svojim napastima, nesposobni othrvati se pritisku.
S druge strane, kolone bezimenih su torpedirani u Vijetnam tih istih godina i puno kasnije, a da osim jednog singla, o njima koji su ginuli za tuđe guzice, ni'ko ne lamentira, i rijetko 'ko snima dokumentarce.
Zar oni nisu bili pod pritiskom?
Zar nisu bili voljeni?
Zar oni nisu bili revolucionari?
Morrison je u bunilu izgovarao nesuvisle rečenice, padao pijan i drogiran na sceni, kasnio na koncerte, kasnio na probe i propuštao svirke jer bi se zapio u aerodromskoj birtiji.
Većinu svog života nije bio niti svjestan. I, gdje je tu beskompromisni talent?
Zar to nije slabost? Ne biti u stanju podnijeti pritisak?
Kako god bilo, u mojoj glavi i mom srcu nema mjesta za ovakve revolucionare.
I beskompromisne talente koji su padali pijani na sceni i tako iskazivali poštovanje prema onima koji su platili da bi ga došli pogledati.
Ne priznajem čak niti moguću teoriju da je svojim životom i stvaranjem iskazivao bunt spram oca vojničine i tako izražavao svoje neslaganje sa ratnom i razaračkom politikom.
Nek' sjednu oni koje nije strefio rat na ovim našim prostorima.
Nek' sjednu oni koji nisu bili gladni.
I koji nisu strepili za svoje živote.
I, koji su gorko žalili što je revoluciju i rat ne'ko zaveo pod obaveznu literaturu na ovim nesretnim prostorima.
'Ajde sad da se prebroje oni koji stoje.
Pa da vidimo ko' je talent a ko' nije.
Oznake: The Doors
30.09.2013. u 10:55 | 0 Komentara | Print | # | ^