Vlak u snijegu
Odlučim putovati vlakom nakon sto godina.
Na osječkom željezničkom kolodvoru zatražim povratnu kartu do Slatine za djecu i sebe. Ne može, kaže mi ljubazna šalteruša.
Može, zapravo, dodaje, ali samo ako se vraćate u ponedjeljak. Vraćam se dan kasnije. I, trebam povratnu kartu. E, ne može za utorak, može samo za ponedjeljak, odgovara žena.
Sad već vidim kroz šalter kako joj se naziru brkovi. Nije mi jasno, ne odustajem ja, kako je moguće kupiti povratnu kartu za samo dva dana, a nije moguće od subote do utorka.
Zato što je Slatina preblizu.
Dobro da ste mi rekli, kažem joj, onda mogu i romobilom. A, ne vlakom.
Nisam shvatila ni zašto ona ima brkove i zašto joj to ne smeta. Niti zašto HŽ misli da je Slatina blizu Osijeka.
Kupila sam kartu u jednom pravcu.
Sve u strahu da se neću moći vratiti...
Oznake: vlak, povratna karta, Slatina
25.03.2013. u 17:25 | 0 Komentara | Print | # | ^