O poplavi i potopu, popovima i pederima
Samo je Smiljka zaspala za vrijeme jedne poplave. Ali, to je ionako samo u pjesmi Zdavka Čolića. Svi ostali su budni, bdiju nad svojim lako urušivim domovima u zadnja 72 sata.
Zadnji put su kanali u zajedničkoj nam domovini čišćeni prije ravno 26 godina.
Stari Vukovarci pričaju kako je Tile sa svojom svitom pristigao u potopljeni Vukovar davne 1965. Jovanka je tom prilikom svojim piskutavim glasićem primijetila kako treba dovući one ruske pumpe da ispumpaju svu onu vodurinu. Isti očevici kažu da se Tile ljutito okrenuo i rekao da nju treba ispumpati…
Neki drugi su mi pak rekli kako je ta ista poplava u grad dovela neku čudnu sortu ljudi. Ne tako pitomu i naviklu na osmijeh.
Kako god bilo, kiša oplakuje ove prostore predugo. Napadalo je toliko da odveć umorna zemlja nema kuda s njom. Pod vodom je dio Slavonije, Bosna i Srbija. Žile kucavice bivše nam i omražene domovine. U kojoj su se kanali čistili redovito, pa poplava nije ni bilo, kažu oni koji to pamte.
Ja pamtim samo sranja. I, to otkako sam stala na svoje noge.
Da mi netko slučajno ne zamjeri, pamtim sranja baš otkako je Maršal napustio ovu našu nesretnu scenu. Pa, njome stupaju najgori glumci i prvoklasni negativci, prodaju nam kojekakve bljuvotine, uvode neka nova pravila, remete red, rad i mir.
Duboko me potresla katastrofa u Bosni i Srbiji. Hrvatska je ovaj put dobro prošla. Možda zato što je manje kriva. Tako barem misle neki vjerski vođe. Pastiri i čobani umornog stada.
U prolazu sam na televiziji čula kako srpska pravoslavna crkva moli za stradale u poplavama diljem zemlje, i kako moli svoje građane da se vrate na put svijetla i poštenja, da zauvijek za sobom ostave poroke i zlo, jer baš poradi toga dešavanju se poplave. Novinarka je još nadodala kako se srpski šef parade osvrnuo i na nadolazeću paradu ponosa gdje uglavnom paradiraju pederi, dok sav normalan svijet moli i skrušeno prima milost u svoja srca.
Poplave se, dakle, nisu dogodile zbog toga što kanali nisu očišćeni ili što lokalna vodoprivreda, vodovod i kanalizacija nije radila svoj posao onako kako Bog zapovijeda.
Ne znam je li se oglasio ovdašnji, svehrvatski bog stada. Ili, poplava nema veze s njima, jer nije dosegla do njihovih grla, pa šta će se i osvrtati na sirotinju i nesretluk.
Duša me zaboljela za jednom srušenom kućom u Bosni. Ne znam zašto nije za džamijom. Možda baš zbog istih ili gotovo istih tonova koji bi dopirali do mojih ušiju da je nešto drugo ili netko drugi u pitanju.
Ovako sve postaje besmisleno.
Jebeš zemlju gdje su pederi krivi za svo zlo na svijetu.
Ne treba li pederluk, kao i vjera ostati u četiri zida?
Zašto se njihove svetosti s oltara nisu spustile malkice niže da čuju vapaj nesretne raje, umorne od pizdarija. Ili, zašto nisu ruku pod ruku s pederima otišli očistiti po koji kanal? Nije li to dio vjere u bolje i nepoplavljeno sutra?
Svi na ovom svijetu imaju ili bi, prema mojem skromnom sudu, trebali imati svoja prava:
Moji prijatelji homoseksualci imaju pravo voljeti koga god žele;
Moji prijatelji vjernici imaju pravo vjerovati i moliti.
Ali, nitko nema pravo zatvarati oči nad tuđom nesrećom.
Zato nam tako i jeste.
Duboko vjerujem da pederi nemaju nikakve veze s time. Za razliku od popova.
Oznake: poplave, potopi, pederi i popovi
16.05.2014. u 21:49 | 0 Komentara | Print | # | ^