Walking with Satie

utorak, 29.01.2008.

gradska tundra

nouvelle vague - in a manner of speaking - KLIK KLIK

ispod kapaka rastu mi tundre,
onaj lanjski pijesak zaostao je
između noktiju i nosa, negdje
pričala sam ti o vibracijama:
znala sam: ulice ne staju nikada,
asfalt se ne giba,
nikad pravo, nikad ravnomjerno
sunce ne napada kao
plesači more - noću
naši obrazi su mali
za sva sjećanja
probrana iz niske radnog dana
provedenog među rukama
i plavim papirom, žutim
žirafe s točkama,
visokih vratova
gledale su kako
se zaustavljamo u vremenu
stolice pod nagibom,
kosih očiju srčemo kazaljke:
tik tak, vrijeme je za odlazak
u noć, u boj, u roj
sasvim osoban, kaotičan
moj, tvoj stan na drugom
kraju galaksije?

29.01.2008. u 22:06 • 15 Komentara • Print • #

petak, 25.01.2008.

Heart shaped glasses

Marilyn Manson - Heart-Shaped Glasses - KLIK KLIK

Pripovijedam ti ne da bi te ugnjetavala,
već da te podsjetim na čvrst kamen,
široka leđa koja skrivaš
iza tih vrata koja si mi jednom otvarao,
a ja sam donosila ruku punih
riječi iz širokih mora, iz parka,
ulice, samoposluge neke nove automate
znao si da si moja ispovjedaonica,
i ja tebi isto: plutača svih
nemirnih vremena, torba
koju sam ti stavljala na glavu
i kuhala ti dane da omekšaju,
prala ti noći da ne zaudaraju
na sva prespavana tjelesa,
obličnosti koje nam kradu dušu
i skrivaju je u vlažnim herbarijima
tamnih podruma,
sjeti se, osjeti me, iza zrcala
u purpurnom sumraku,
u koliziji pranja suđa i odlaska na wc
moj dan je suvišan i vrata zatvorena
kuhaju na štednjaku posljednje mrvice
prevrata, revolucije koja mi treba
kao eter u koji utonut će
sva gorčina zajedno sa klinčičima i lovorom

25.01.2008. u 21:00 • 22 Komentara • Print • #

nedjelja, 20.01.2008.

My life...

20.01.2008. u 01:24 • 25 Komentara • Print • #

petak, 18.01.2008.

Befor I sleep

Mazzy Star - Before I Sleep - KLIK KLIK

voljela bih izgraditi
pagode, dnevne,
pogodne za recikliranje
u koje sakrit ću šutnju,
zašivenih usta
u njima množit ću
slova,
slagati filmove
i plutati,
kao pod morem
kad zaronim:
neupotrebljivi
kisik i tišina,
srce koje kuca
mokra kosa
lijepi mi se za lice
ulice su hrskave
na kraju grada
djevojke se pretvaraju
u zvijezde:
večeras
sam pojela komad
suhe galaksije,
prostrla robu
i promatrala
susjede kako
bojaju šećerne zidove
prije nego zaspem
izbijelit ću mjesec
i tanke ruke
oko sna
ugušite će noć
jer ponekad
kad legnem
na krevet
očiju ko frnja
promatram se

18.01.2008. u 23:59 • 4 Komentara • Print • #

četvrtak, 17.01.2008.

Retrospekcija

Pink Floyd - Shine On You Crazy Diamond -KLIK KLIK

Moj grad je anemičan,
takvog ga se sjećam
i takve su mu zime.
Noge su mi mokre
od kamenih ploča krhotina u koje
zalijeću se projektili.
Ni tebe više nema
pojeo si svoju dozu
dobrote,
iscjedio ljeto,
ispružio se preko kreveta
i to je bilo to.
Kad su mi javili, mislila sam:
koji kreten, mrzila sam te
i u isto vrijeme bila bih
se popela na 10 kat,
ušla u tvoju sobu
i spasila te
Nisi mi ostavio ni sliku,
u novinama o tebi nitko ne
piše, na internetu te nema
a ja se više ne ne mogu sjetiti
tvoje glupe face
samo glazbe,
i glazbe, tona glazbe
i Poea koji mi je stigao
7 mjeseci poslije
To si uspio srediti
astralnom vezom, pičko
a nisi sredio odgodu
/sve su naše
iglice spremne za
balone, reci kad, reci kad/

17.01.2008. u 23:59 • 13 Komentara • Print • #

srijeda, 16.01.2008.

Emocionalna pauza

Često zaboravim otvoriti prozor,
živim u jednoj sobi svog dvosobnog stana
jer kad njega nema svijet se suzi, ja zatvorim vrata
i zapalim svijeću kako bi naranča vratila miris proljeća
Ali vani je južina koja je opaki igrač i teško joj se suprotstaviti,
zapravo, i ne suprotstavljam se. Mentalno smotam jednu,
i s glavom u oblaku dima bježim od stvarnosti i onda zaboravim
da je kisik potreban..podsjeti me bol u prsima. Nekad me plašila,
više ne. Sad se samo dignem, pogledam vreba li ispod prozora
kakav manijak (zapravo još uvijek čekam trubadure iz
13 stoljeća, mada bih primila i one iz 8., samo kad bi došli),
otvorim ga i dugo gledam u narančasto nebo,
osluškujem ga, pravim se da razumijem sve-bacam pogled u daljinu:
pravim se kako sam mudra ili kako sam upravo napravila
nešto važno i sad sam došla baciti pogled na svijet van svoga:
nekako ubacim se u onaj osjećaj koji u meni proizvode
slične scene iz omiljenih filmova. Obično, onda ostavim prozor
na škrip jer nikad nisam sigurna jesam li pustila dovoljno kisika
unutra, a svi znamo da ispod vrata ne može proći puno, hm...

- emocionalna pauza-

Sjednem na kauč, nabijem slušalic i slušam bend iz Minesote za
koje zna par ljudi iz susjedstva u kojem živi bend i ja.
Kad njega nema, moj telefonski račun rapidno raste,
obično zovem nju i pričam joj o svojim "njuejđovskim" nebulozama.
Ona se još uvijek čudi, ali ja se ne dam.
A onda joj čitam i tumačim horoskop i ona je oduševljena
mojom pronicljivošću. Tad čujem kucanje i znam da je vrijeme
da poklopim.

- emocionalna pauza-

Uvjerena sam da što više vremena provodim sama
da sam duhovitija, zapravo postajem briljantna,
ako ovako nastavim, morat ću osnovati svoj stand up komičarski
program, za sebe, naravno.
Mislim da me samoća oplemenjuje, ne primam tone i tone sranja
koja sam nekad primala. Nekad kad sam iskreno
vjerovala da svojom suosjećajnošću mogu promijeniti svijet,
pih, jebala me suosjećajnost i kriva ideologija.

-emocionalna pauza-

Imam susjedu koju sam otpilila nakon prve greške.
To mi je prvi put u životu i još uvijek se grizem radi toga.
Znam da je moja odluka racionalno i intuitivno ispravna,
ali...jebe me suosjećanje...
Valjda su svi prvi puti uvijek turbo usrani:
prvi poljubac: od šoka sam pala sa zida...dalje ne bih...
prvi seks: ležim, on pokušava doprijeti do moje
maternica, ja gledam zvijezde i dostojanstveno sam
očajna i postojana, toliko da bi me se i Antigona posramila.
prvi posao: 16 mi je i upravo sam iskrenula bocu Coca Cole
u krilo gosta
prva vožnja automobila: pregazila sam mačku, ali je preživjela, fiju...

Puno je tih prvih usranih, ali, valjda...tako to ide...Valjda
će mi s vremenom biti lakše, otpiliti suviškove u startu,
umjesto da čekam cijelu vječno ko inače jer sam jebeno
suosjećajna i imam taj film da svi imaju pravo na 146567890567
šansi.

-emocionalna pauza-

Probudila sam se sa snažnim osjećajem da
je mjesec izgubio jednu polovicu...

(*ulomak iz romana za dvadesetogodišnjake koji nikad neće biti napisan)

16.01.2008. u 23:59 • 17 Komentara • Print • #

utorak, 15.01.2008.

Soul duplikate

as tall as lion - Ghosts of New YorkKLIK KLIK

Dogode se pojedinačne čarolije
Htjela bih da muk potraje
da ne moram objašnjavati
da kuću zauzmu glasovi
koji pronijet će
sve potrebno do zidova
hoćeš li pojačati radio
kada uđeš
ja lupat ću tibetansku zdjelu
da odagna onaj višak
duhova što vise nam o laktima
vrijeme je,
da se oprostimo
od čvorova koji
12 godina drže mreže,
love naše snove
što jedemo kao šećernu vunu
zalijepljenu kvari nam zube
na vrtuljku vrtim se,
želim vjerovati da još
voliš me kao u Indiji
kad smo čitali iz palmi
i saznali da sam ti duplikat

15.01.2008. u 23:42 • 13 Komentara • Print • #

ponedjeljak, 14.01.2008.

Zmajevi sv.Jurja

mewithoutyou - nice and blue - KLIK KLIK

moramo se suočiti
možda sam te zato pozvala
da sjednemo na kauč:
okrenemo dlanove prema gore
grozničavost pogleda umirimo
u točku, nacrtala sam
je na zidu:
ne treba dugo gledati
kako bi u prostori iza
ugledala more, horizont
jednom smo
doticale tu liniju
koja se prekidala
jugom, ne i burom,
trncima po tijelu
bosim stopalima
stvari koje znaš,
ti si izabrala kožu,
pore koje upijaju
htjela bih ti
ispričati o sjećanju
koje ide unatrag
kao po žalima stopala
žari se i upija
kroz slojeve
ono što smo predstavljale
pala je noć,
primjećuješ li,
drhatavo je pomirenje,
nalik na svježi žele
već je puno:
ovaj kauč, tišina, ono
što sam ti htjela pokazati
otvorit ću prozor:
svježina noći
i narančasti vrt
vratit će pokret
zmajevima
koje puštam
da pojedu gorčinu

14.01.2008. u 23:10 • 15 Komentara • Print • #

nedjelja, 13.01.2008.

Budi wunderkind!

Q and not U - book of flags - KLIK KLIK

dođeš do njih,
usput previdiš
da je život počeo
strujati nesmiljeno prema
početku: i dlanovi koje dotičeš
hladni su i mlohavi,
dok ti na usnama titra
neki neodređen osmijeh,
sućut, tiho se gibaš
umoran od tolike buke
koja dolazi iz utrobe zemlje
izađeš i uđeš
u gomilu i sjetiš se:
vjerovanja u vještice, zelene
sjedali smo i gledali,
sunce se valjalo nebom,
o žabamo smo pričali,
s početka stoljeća
i dječaku kričavih očiju
slijedilo je vrludanje:
dvije mačke, 4 čovjeka
nekoliko raskrižja,
500 pogrešnih odluka
i trenutak iz kojeg
čekaju da ih izbaviš:
budi Mesija!
voli!
budi voljen!
budi čarobnjak!
ne plači!
ne kidaj tupe sate!
ne primjećuj tonjenje, plavo
budi pergament
koji upit će kvasalu tugu,
dan koji stoji
preobrazit ćeš u želju,
postati tiha povorka,
nabor bolje svakodnevice
sve dok se vrijeme
nanovo ne zarola,
čempresi narastu,
ti odeš
i sve napokon bude u redu

Sve, osim tebe?

13.01.2008. u 23:56 • 9 Komentara • Print • #

Bit će to Himalaja, Gobi i Kamčatka

Talking Heads - (nothing but) flowers - KLIK KLIK

kada dođeš, napokon
neće se to dogoditi na pisti,
niti kad prođeš kontrolu:
možda ni kad dotaknemo cestu
i obrišemo mrlje s vjetrobrana
to će biti na stranicama
na kojima smo čitali
o ludilu
tamo ćemo prenijeti
sva očekivanja
u njih: izgraditi spirale:
napisati činove,
zaposliti scenaristu, scenografe
i sami hvatati kadrove,
ali dogodit će se, o da
možda neće biti bučno,
možda nas i iznenadi,
ali dogodit će se,
u prorezima svakodnevnice,
kad obujmiš moje bedro
i sav nemir prsne u beskraja

13.01.2008. u 02:29 • 13 Komentara • Print • #

petak, 11.01.2008.

Hodam u snu

Brazilian Girls - Jique: CC - KLIK KLIK

Taj zasnos, to blještavilo: prvo transcediranje
umjetnosti, sjećam se o da, itekako se sjećam
kad sam iskusila to: bila sam oduševljena, zanesena,
nisam mogla vjerovati: postoji, da, postoji;
netko priča kao ja, i to je na televiziji;
sjećam se o da, htjela sam progutati televizor,
uskočiti u ekran, ushit nad ushitima:
sjećam se: Lažeš Melita, neshvaćeni umjetnik stiček Sjekira,
Melita, i plavo sunce, brijuuuuuuuuuu.
Je li još tko tako doživio tu epizodu?
Ne znam, ne sjećam se da sam s ikim
ikad o tome pričala, ili jesam.
Vrijeme mi se previše ubrzalo, previše
zaboravljam: ja s 10, ja s 15, ja s 20...
Iznova i iznova: moram vraćati film,
ne želim izgubiti nijanse...
Ali sjećam se, opet se sjećam: ushita nad ushitima:)

Kad se probudim ujutro:
ne pokušavam
pojesti oblake
i smiriti kucanje u preponama
koje sve jače
prati sijevanje:
ne javljam se na telefon,
ne zovem:
ne mislim,
Jučer sam pokušala
zakucat tišnu,
razapet šutnju,
čak i kad sam se zabavljala
bilo je rano jutro,
nismo skočili u more
nije bilo važno
što smo bežično
dok nismo živčano
jeli krafne
do povraćanja
na ulici gurali boce,
bacali sebe:
naši otisci su na svim
mjestima,
palim bateriju: čovjek
hoda po mjesecu,
ja hodam u snu

11.01.2008. u 23:05 • 14 Komentara • Print • #

četvrtak, 10.01.2008.

Buk-a

Bilk - Objects - KLIK KLIK

Imala sam namjeru pročitati njegovu knjigu,
dosta jesam. Mislim, nije kao da sam još odlučila ne
pročitati je, u stvari jesam, ali još se nisam
spremna suočiti s tom odlukom: vraški teška odluka:
pročitati knjigu ili ne. Ipak, njegovo djelo se smatra remek-djelom
suvremenih narativnih tendencija. Kvragu,podsjeti se:
čitaš radi sebe, ne njega i književnih "dogmi".
Moram li istaknuti da dobra knjiga mora biti toliko magična
da vam se čini da ste u najmanju ruku na boci dobrog vina?
Ne, treba? U redu. Odlučujem se suočiti, pih,
jadna su ta suočavanja: ali meni se čini da sam na boci
osrednjeg vina za kojeg vjerujem da će me čim popijem
još jednu čašu iznenaditi svojom kakvoćom,
no zasad, iznenađuje me samo moja upornost
u gutanju stranica: žvak, žvak.

Možda bih trebala bolje objasniti:
treba mi ubrzano otrježnjenje,
neobično oštra slika
kojom rascjepat ću fokus na
trilijon točkica u kojima
bit će po jedno oko:
tolika mi širina treba,
Improviziram dane
u kojima spavaju
šutnje: tek sad sam spremna
na samoću: tek sad
iako još ovo ljeto moje
srce popelo se u lijevo uho
i tamo kuca sve snažnije,
noću
Znaš da je izgubljena elastičnost
koju rekonstruiram sve češće,
sve više
Ali osjećam da iza
ugla vreba gavran
s mirom
i šuštanje lišća
donijet će nešto novo
jer ne može biti drugačije,
život je takav:
prođe,
i mi se ne suočimo s njime

10.01.2008. u 23:46 • 17 Komentara • Print • #

srijeda, 09.01.2008.

Raj, to je raj!

The Doors - Touch me - KLIK KLIK

Već ritualno idem leći kad ne treba, tek da zadovoljim potrebu
za spavnjem koja bi me kad-tad dotukla. Uvijek sam podcjenjivala svoju budnost
smatrajući je previše rahitičnom i bojažljivom da bi mogla podnijeti
višednevne izlete u prošlost, nagle skokove u budućnost, želatinastu i oporu svakodnevnicu
koja nakađena sumpornim atmosferama ubija svaku želju za ljepotom.

Nikad nisam voljela Janis Joplin, djevojku neobična glasa,
nisam je voljela jer sam je živjela, i znala sam koliko je sve to samo paradna
skakaonica za ego-manijake.
......

No, danas, sjećam se koliko mi nije uopće značilo kad sam otišla
u posjet Morrisonu, toliko mi nije značilo da sam se slikala s trivijalnim podignutim prstima
samo zato što je prije mene isto to napravila hipi-baka: vidjela sam je
u oblaku dima, tripoznih očiju sa snom o vječnim lovištima preseljenim na zemlju.

Ali, bio je to samo san.

I samo ja, koja priča s Eluardomi žali za drugovima koji su iščezli
kao ishlapljela rakija na Proustovu grobu,
na kojem nazdravlja tko zna zašto mladić iz Poljske.
Vraga znam je li Poljak, ali tko bi drugi nosio rakiju okolo po grobovima,
osim nas braće Slavena. Živio!
.....

No, moram priznati da je bio gotovo idiličan taj posjet.
Nikad bliže nisam bila svojim književnim, glazbenim uzorima
i neuzorima i to, bar to, me ispunjalo nekim čuvstvom
koji je nadilazio sve dotadašne susrete s njihovim djelima,
sa životom i groblje kao takvim.

......

Taj ritualni obred, ta penjanja i spuštanja,
kao da živim u jebenoj uspinjači.

.....

Sljedeći put i ja nosim rakiju na Pęre Lachaise.

....

Dosta mi je pljesnjivih podvrsta, podljudi, domena www.ja.com i ostalih
skleroznih rituala.

To nisam shvaćala tad, sad znam.
......

(ulomci iz romana koji nikad nije napisan i nikad neće biti)

Živjela poezija!!!

Što ih u meni izaziva ritam,
gibam te svoje ručice: valjam
se po mekim točkama sinapsi
neuroni mi pršte i vršte: hoću još, još!
jer sigurno, raj, to je raj!
Dodirni me,
ja sam gumeni oblak
Vjetar, čvrsta partitura
neba na koju je nagomilan
led, vidš li kroz njega
Ja nisam neki san koji
si sanjao slušajući svoje
omiljene pjesme,
dok si se opijao
na šankovima i tijela, gomile tijela
guraju te, a ti pitao si
koje tijelo: san, tvoj je san
To nisam ja,
ja sam priča
koju prati povijest primamljivih
događanja, ništa više
Zasigurno si to znao, morao si
Ali bila ti je potrebna varijacija
znamo ulogu su imale i molekule
kojima smo oblijepili
naše umove kako bi se
uzeli u obzir: nismo bili konkretni,
niti smo temeljito propitivali
Tad si htio vjerovati da svemir
napokon zuji
onako kako ga ti čuješ
Ali sve ovo je bila
samo ograničena prijetnja,
neizbježna apokalipsa
koja se već jednom dogodila
i dogodit će opet milijardu puta:
Znao si da treptaj, dva i tri
ne donose bog zna što
No, ipak, iskrene zablude
najljepša su svjedočanstva
da i Pepeljuge više
ne žele na ples
bez sigurnih jamstava
Znao si, to si znao,
a ipak...izabrao si
očekivano

09.01.2008. u 21:37 • 13 Komentara • Print • #

subota, 05.01.2008.

I'm so fucking happy

S. Romance - Happy Song - KLIK KLIK

Padam u krugovima
Beskrajne vrtnje
na počecima godina
usta punim bombona,
pušem balone
i ne kitim borove
Ljudi koje poznajem
jednako su odsjećeni
kao i ja
Plaše me sitni zvukovi
i kiša koja tupo pada
/I'm Bond, James fucking
fricking Bong i pišem poeziju
na hrvatskom/

05.01.2008. u 04:39 • 17 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>