nouvelle vague - in a manner of speaking - KLIK KLIK
ispod kapaka rastu mi tundre,
onaj lanjski pijesak zaostao je
između noktiju i nosa, negdje
pričala sam ti o vibracijama:
znala sam: ulice ne staju nikada,
asfalt se ne giba,
nikad pravo, nikad ravnomjerno
sunce ne napada kao
plesači more - noću
naši obrazi su mali
za sva sjećanja
probrana iz niske radnog dana
provedenog među rukama
i plavim papirom, žutim
žirafe s točkama,
visokih vratova
gledale su kako
se zaustavljamo u vremenu
stolice pod nagibom,
kosih očiju srčemo kazaljke:
tik tak, vrijeme je za odlazak
u noć, u boj, u roj
sasvim osoban, kaotičan
moj, tvoj stan na drugom
kraju galaksije?
Post je objavljen 29.01.2008. u 22:06 sati.