Walking with Satie

utorak, 28.03.2006.

Word-office

Taština je htjeti biti zamijećen, ili nedostatak samopouzdanja?

Ili nešto što je teško isprofilirati kroz tanku opnu riječi.
Dani mi prolaze u raskoraku-u suštini sve je naizgled isto.
Svjesna sam da zapravo ništa nije isto.
Rast je nekad bio silovit, brz i nagao.
Zatim se sve usporilo.
Više ne zamjećujem promjene u sebi,
bar ne tako često.
Katkad se pitam - Koliko sam otišla unazad?!
Katkad osjećam samo neizmjernu tupost.
Često ne poduzimam ništa da to promijenim.
Često lijenost pravdam krivim stvarima.
Lijena sam za poduzeti promjene.
Možda je tome tako jer smo u kali jugi, a možda jer je rast bio prebrz.
Ništa od toga nije važno, ako jedina važnost ovog teksta ostane u
tome da je napisan.

Zatvorim oči.
I klizim preko uznemirene kože
koja strši još ovu godinu koja prolazi
i teče kao dio mene.
Jednom reći ću, zasigurno,
bijaše to vrijeme sadnica
kad smo se povodili za
otimanjem neba.
Samo zvjezdanost dana i sunčanost noći
zna kako je teško pobijediti sebe
kao mreškanje mora,
silovitost bure na Maslenici.

28.03.2006. u 21:15 • 25 Komentara • Print • #

četvrtak, 16.03.2006.

Sooner then soon

Vjerujem u krstarenje tvojim tijelom
čak i kad me gađaš lavom,
skriven iza drveća.

Vidjela sam ljude koji, poput mene,
gaze sukladno ritmu mjesečevih mijena.
Vidjela sam-krstarenje.
Kako bi me onda zaustavila
lava-snažna kao dodir
kojim me opčinjavaš
jasno da mom uzbuđenju nema kraja.

16.03.2006. u 20:12 • 121 Komentara • Print • #

subota, 11.03.2006.

katarza

Postoji povijest jednog plača
koja seže daleko.
Prije nego su letimične ptice
izranjale noću
i umirali leptiri uhvaćeni u lahoru.
Između života i plača
biram oboje.
Stavljam ruku na kamen i
pišem slane stihove.

11.03.2006. u 22:57 • 23 Komentara • Print • #

petak, 10.03.2006.

Ojos

Uvijek mi se čini: plavetnilo
u dubini stoji.
Mokre kapi cijede se niz tijelo.
Dobrohotno.
Bdij nada mnom.
Između neba i mora
nema neka razlika,
zar se pojavila?
Na vrhuncu,
ispod osjenčanih pokreta
koji su prozirni i lagani,
uzbuđena tišina.
Bdij nada mnom.
Stavi ruku
u zapaljeno more-nebo
i razlij vodene riječi po jutrima
koja su moje oči.
Jer te gledaju.

10.03.2006. u 22:38 • 7 Komentara • Print • #

četvrtak, 09.03.2006.

Beginner's guide to...

Bili smo bijelih halja nositelji,
duša nam je bila prozračna
a oči svijetle.
Koračali smo pustinjom,
put nam je bio širok.
Mi nestalni.
Glas nas nije odavao.
Odavali su nas pokreti
i tiho, sigurno, lelujanje prema suncu.

Sjetiti se tko si, gdje si na paraleli između ekvatora
prošlosti i budućnosti, kako bi se bolje locirali u sadašnjosti.

09.03.2006. u 22:30 • 8 Komentara • Print • #

srijeda, 08.03.2006.

Solarna

Zatvorim oči, i zavučem ruku.
Katkad moram osjetiti vlažnost
srca koje kuca.
Tako znam: živa!
Tako znam: treptaji koje
oči prave: stvarni!
I sama-stvarna!
Stojim.
Zagledivam se.
Ruke mi oksidiraju.
Poprsje koje oblikujem
ne pruža utjehu.
Izronjena noć korača svijetom
i zbija šale sa mnom.
Smijem se.
Jer toplo je.
Srce koje kuca.

"Ponovno ćeš biti dijete i mi ćemo se igrati."
G.Diego

Ne znam koliko karme leži na lageru.
Vrijeme je za 22,9-satno meditiranje.

Moram mijenjati (sebe ili se, karmu ili mu (jebem)!
Kad sam birala, dobro sam izabrala."A sad, onda, Meditiraj, Hodalice!"

08.03.2006. u 22:16 • 12 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>