Bili smo bijelih halja nositelji,
duša nam je bila prozračna
a oči svijetle.
Koračali smo pustinjom,
put nam je bio širok.
Mi nestalni.
Glas nas nije odavao.
Odavali su nas pokreti
i tiho, sigurno, lelujanje prema suncu.
Sjetiti se tko si, gdje si na paraleli između ekvatora
prošlosti i budućnosti, kako bi se bolje locirali u sadašnjosti.
Post je objavljen 09.03.2006. u 22:30 sati.