Zatvorim oči, i zavučem ruku.
Katkad moram osjetiti vlažnost
srca koje kuca.
Tako znam: živa!
Tako znam: treptaji koje
oči prave: stvarni!
I sama-stvarna!
Stojim.
Zagledivam se.
Ruke mi oksidiraju.
Poprsje koje oblikujem
ne pruža utjehu.
Izronjena noć korača svijetom
i zbija šale sa mnom.
Smijem se.
Jer toplo je.
Srce koje kuca.