Walking with Satie

ponedjeljak, 27.02.2006.

Sleeping dox

Život nam je dokumentarac
kojeg snimamo na vrhu zgrade,
gdje ležimo dok padaju avioni
i vrišti na uzbunu.
Pod nama žali.
Nebo je more koje nas guta.
Prelijevamo se.
I pijemo oblake, jedemo avione, gađamo se zvijezdama.

Dan se prelijeva preko ruba.
I kao neki stranci, titramo kao da smo se
sreli-sasvim slučajno-prvi put.
Dan se prelijeva preko ruba.
Ti znaš kako pojesti
svu sol s moje kože.
Ja znam kako nasmijati klaunove.
Ruke su nam valovite-grlimo se bez reda.
I shvaćamo da smo san
spavača iz Novog dijela grada.

"Kada ostvarimo krajnji cilj, mi prestajemo sanjati.
Stvarnost sâma postaje san. Sve što mi jesmo..."
Krishnamurti

27.02.2006. u 23:59 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 22.02.2006.

The Paintings

he Paintings

Misli su nam prožete meridijanima želja
na njihovim ekvatorima sjaje
naše oči.
Okrenutih dlanova skupljamo kišu
i srčemo glasno.
Žiletom siječemo ono što ostane od dana.
Dijelimo međusobno.
I jedemo.
Dan je bio ukusan.

Kakva će biti noć?

Ovisi o tebi, i tebi, i ja, i ti, i o mi.

A vi?

Šaljite, dalekometnice protona, pozitiviona.

Sanjat ću noćas, malo poslije.
Penjat ću se visoko, visoko.
I kad me bude strah, nastavit ću gledati gore.
Nebo nas hrani.
Čak i kad hodamo zatvorenih očiju.
Naše oči trepere iznutra.

Treperim, u ustaljenoj odsutnosti tijela.
Samo tijelo moje-samo.
Bez dodira.
Sanjam-dodir.
Na koži-hrapav, gladak-dodir.
Nije važno.
Sanjam-vlažnost.
Zaklopljenje vjeđe.
Utonuće u zidove sporadičnih ulica.
I mekoću ruka koje me obuzimaju.
Tlo pod nogama koje leti.
Tlo koje bježi.
Sanjam!
Lavandu i nedjelju!

Rasprsnut ću se od iščekivanja-dodira-
oprislonjene oblaka dok tonem u san.

22.02.2006. u 23:59 • 2 Komentara • Print • #

utorak, 21.02.2006.

Upside down

Postoji proces-neumitan-onaj kad rastemo.
A onda jednog dana-stanemo.
I znamo da ukupnost svog rasta je sadržano u tom usporavanju.
Prođe godina, prođu dvije. Promatramo se.
zavolimo svakodnevnicu, nekad podcijenjenu, sad precijenjenu.
Ne postoji kombinacija riječi kojima se možemo objasniti.
Naši snovi sazdani su od pitanja.
I koračamo.
Kupujemo kolače.
Pijemo kavu.
Prođe godina, prođu dvije. Promatramo se.
Statika više nije tako dobra.
I odlučimo: rušiti.
Postoji nešto erotično u rušenju,
uzbuđenje nalik vrhuncu.
Kombinacija riječi koje ne izgovaramo.
Kreveti su odavno postali predvidljivi,
zidovi prekrhki, podovi prehladni.

Zrak je tako svjež-zakucan u pore noći.
Mirišemo na sebe, one od nekad.

Kojima je do koračanja..

koračam...

Koračaj i ti....

21.02.2006. u 23:59 • 1 Komentara • Print • #

srijeda, 15.02.2006.

oxygen

Život je dovoljno brz
da ponekad zaboravim disati.
Držim dah i ne dišem.
I tako nekoliko puta, nekoliko dana.
Već neko vrijeme.
A onda se primjetim-spoznam.
Od spoznaje do djelovanja cijeli je put nastojanja.
I nastojim-disati.
Punim plućima.
Udah-izdah.
Provlačim kuglice kisika
kroz nevidljivu opnu solar-svjetlozornice
sve do bronhija i opet na van.
A onda opet zaboravim.
Jer jednostavno je zaboraviti-disati.
Dišem....do sljedećeg zaborava.
Sve je u redu-dok se sjetim-udahnuti.

Dišem-danas-tri kuba kisika, pola litre ugljika
i isporbavam helij s cimetom.
Lavandast je okus zraka kojeg udišemo
kad smo zajedno s nekim koga volimo.

Dišem-sutra-za preksutra i dan iza.
Dišem jer okus kisika u nedjelju biti će lavandast.

Dišem....

15.02.2006. u 01:35 • 16 Komentara • Print • #

nedjelja, 12.02.2006.

every little thing

Oči nam korodiraju u dodiru
S morem.
I sjećam se: Soli.
Iščekivanje koje uzajamo znači da krećemo unatrag,
i prije nego što smo se dotakli.
Naši oklopi rastopljenih maski vise na žicama između stabala.
Ližemo fasade, otvaramo prozore kroz koje ulazi mjesečina
Gledamo se kao stranci s drugih planeta
Na njima sadimo limune
i samo tišina.
U krugu.
Vrti se.
Smijeh između pora dana.
Sunce koje upija našu snagu.
Usta punih šipka ostavljam vrata otvorena.
Možda se nekad i sretnemo opet, kao znanci.

U krugu.
Vrti se.
Smijeh između pora dana.

12.02.2006. u 23:06 • 11 Komentara • Print • #

petak, 10.02.2006.

Magic

Ne mogu sklopiti oči
jer ispod kapaka stanuju
elipse nevidljivih svjetova
u kojima nema zrnatih slika.
Tečnost koju prelijevamo
iz kalupa u kalup
odraz je slike koju ne vidim
kad zaklopim oči.
Tek kad protečem ulicom,
između tijela i tijela,
slika postaje potpuna,
moj odraz jasan,
Sunce sveveliko.

10.02.2006. u 23:34 • 13 Komentara • Print • #

četvrtak, 09.02.2006.

Sun electric

Poprimam neki nedefinirani oblik.
Razvučeni sam linoleum
preko trafostanice dana.
Opipavam se iznutra:
provlačim žice, gasim suvišno
upaljene prekidače, mijenjam žarulje.
I dok moj električar-putuje,
ja se borim s ispitivačem
i krivo usmjerenim električnim impulsima.

09.02.2006. u 22:44 • 8 Komentara • Print • #

petak, 03.02.2006.

Trorast

Urastam u otvore za sunce
kroz koje pršti
tečnost svemira,
i zidam most
prema otocima
za umorne od hodanja
po površini mora.

I tješim ih: sasijeći ćemo sve sjene
što nas prate,
i Mjesec će vječno biti pun.
Koračajte hrabro jer samo se vaša koljena
mogu spustiti u utrobu zemlje,
i posaditi sjeme vječnih zvijezda
što rastu ponad naših glava.

A onda ćemo u slasti, prije nego sunce dotakne zemlju,
leći u travu i gledati nebo.

03.02.2006. u 20:38 • 19 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>