Urastam u otvore za sunce
kroz koje pršti
tečnost svemira,
i zidam most
prema otocima
za umorne od hodanja
po površini mora.
I tješim ih: sasijeći ćemo sve sjene
što nas prate,
i Mjesec će vječno biti pun.
Koračajte hrabro jer samo se vaša koljena
mogu spustiti u utrobu zemlje,
i posaditi sjeme vječnih zvijezda
što rastu ponad naših glava.
A onda ćemo u slasti, prije nego sunce dotakne zemlju,
leći u travu i gledati nebo.
Post je objavljen 03.02.2006. u 20:38 sati.