Postoji proces-neumitan-onaj kad rastemo.
A onda jednog dana-stanemo.
I znamo da ukupnost svog rasta je sadržano u tom usporavanju.
Prođe godina, prođu dvije. Promatramo se.
zavolimo svakodnevnicu, nekad podcijenjenu, sad precijenjenu.
Ne postoji kombinacija riječi kojima se možemo objasniti.
Naši snovi sazdani su od pitanja.
I koračamo.
Kupujemo kolače.
Pijemo kavu.
Prođe godina, prođu dvije. Promatramo se.
Statika više nije tako dobra.
I odlučimo: rušiti.
Postoji nešto erotično u rušenju,
uzbuđenje nalik vrhuncu.
Kombinacija riječi koje ne izgovaramo.
Kreveti su odavno postali predvidljivi,
zidovi prekrhki, podovi prehladni.
Zrak je tako svjež-zakucan u pore noći.
Mirišemo na sebe, one od nekad.
Kojima je do koračanja..
koračam...
Koračaj i ti....
Post je objavljen 21.02.2006. u 23:59 sati.