Walking with Satie

srijeda, 15.02.2006.

oxygen

Život je dovoljno brz
da ponekad zaboravim disati.
Držim dah i ne dišem.
I tako nekoliko puta, nekoliko dana.
Već neko vrijeme.
A onda se primjetim-spoznam.
Od spoznaje do djelovanja cijeli je put nastojanja.
I nastojim-disati.
Punim plućima.
Udah-izdah.
Provlačim kuglice kisika
kroz nevidljivu opnu solar-svjetlozornice
sve do bronhija i opet na van.
A onda opet zaboravim.
Jer jednostavno je zaboraviti-disati.
Dišem....do sljedećeg zaborava.
Sve je u redu-dok se sjetim-udahnuti.

Dišem-danas-tri kuba kisika, pola litre ugljika
i isporbavam helij s cimetom.
Lavandast je okus zraka kojeg udišemo
kad smo zajedno s nekim koga volimo.


Dišem-sutra-za preksutra i dan iza.
Dišem jer okus kisika u nedjelju biti će lavandast.


Dišem....