Uvijek mi se čini: plavetnilo
u dubini stoji.
Mokre kapi cijede se niz tijelo.
Dobrohotno.
Bdij nada mnom.
Između neba i mora
nema neka razlika,
zar se pojavila?
Na vrhuncu,
ispod osjenčanih pokreta
koji su prozirni i lagani,
uzbuđena tišina.
Bdij nada mnom.
Stavi ruku
u zapaljeno more-nebo
i razlij vodene riječi po jutrima
koja su moje oči.
Jer te gledaju.
Post je objavljen 10.03.2006. u 22:38 sati.