Walking with Satie

četvrtak, 26.01.2006.

Regularan dan

Kroz vjetrobrane se promatramo.
Zaštićeni od zbližavanja
pružamo nevidljiva ticala jedni prema drugima.
Mrsimo si kose.
Opipavamo usne.
Ližemo kožu.
Držimo za ruke.

A onda, umorni od isprobavanja,
krenemo dalje.
Cestom.

ponedjeljak, 23.01.2006.

Update anti-viruse bases

Naslonjena na oguljenu žbuku dana
Grizem svakodnevnicu
Pazeći pritom da ne nazubim
Prste kojima
Upirem u obične sitnice
(One koje dirigiraju Mjesečevim okretanjem
i Sunčevim sjajem.)
Sasvim je jednostavno pomisliti: u kutu
Nepreglednog sazviježđa
Rastu naši prozori iz dana u dan, iznova i iznova.
Svaki dan ostavljeni na vrhu vrhunca
Rastu naši krovovi i kutije koje presađujemo
Jedni od drugih-skrivečki.
U krošnjama limunovih stabala
Strunila se bura mojih misli:
Sasvim je jednostavno promisliti: čekanje
I dobiti jogurt.

nedjelja, 22.01.2006.

Kvadrat-krug

Kvadratnih pogleda netko-je ukrao moje vrijeme.
Pomalo ljuta na sebe grizem zidove
Izgrađene neoprezom udaljavanja
Zatvoreni u svoje kutije, crtamo more
Jer smo zaboravili na svijet
Kad su naše duše poplavile
Od tvrdoglavih suza.
Nisam znala da se balkoni zalijeću
U prolaznike i da njihovi prozori zapinju
Za lica.
Ne budim se jutrima kako bih tumarala
Tražeći vojsku kojom branit ću
Osmijehe s početka.
Orošeno sunce štitonoša je
Mog iskrivljenog dana
U rukama, pročišćenog od nemira.

subota, 21.01.2006.

Snobrodi me!

Hodamo ulicama, natopljeni nemirom
Kojim raspolažemo nenamjerno
Rušeći krovove, pred počinak
Zavlačio nas je netko kroz prozore
S druge strane ogledala
Dok činili smo postelju svojim
Snobrodima.
Zagledaj se, niz moju kožu teku
Rijeke
Mi smo im korijen.
I naši koraci delta njihovog ušća
Sapleteni, sagrađeni
Rušeći krovove pred počinak
Natopili smo ulice koracima
Nemirno, Nenamjerno

petak, 20.01.2006.

Triptih na 3

Zmajevi iz mojih ruku bježe.
Rasipam se oholo njihovom snagom,
A kad dođe vrijeme da mi ugriju postelju, njih nema
Plačem. I dobro je plakati. Osjećaj da si nešto napravio.
Vratio koju kapljicu vode svemiru.
Bar nešto.
Za biti sretan, treba biti i tužan. Katkad.
I onda se probudim, pregršt snova u mojim plućima.
Potapaju me iz dana i dan, sve dok ne udarim o
čvrstinu svakodnevnice koja me prisili da sjednem
zatvorim oči i zagledam se u se.





Pastelnim pokretima oblikujem nebom-oblikujem nebo.
. Dolazi! Iznutra, kao lopta solar pleksusa-sunce.
Oblo. Ispod mojih nokata šišti.
Napinjem kožu koja dodiruje tanke opne između ti i ti.ja i ja.
Tko je onda ti i ja mi. Toplina koja jezdi između skalpela i mesa.
Ogoljeni i spremi za dodire. To smo mi.





Neukrotivi. Koračamo jedno protiv drugoga-zajedno.
U istoj struji kroz napukle gradove
kojima donosimo more i žuti pijesak-u džepovima.
Naši plovni koraci razdiru kopno koje dijeli.
Raspletena kosa, razvezane ruke najdivniji, najbolji,
na valovima-sunce oblo-šišti.

srijeda, 18.01.2006.

Must-ang

Moram pročitati 968.876,23m2 knjiga
Poljubiti 20039 usta.
Izmisliti 200,7 priča
Napisati 777,998 pjesama
Otpjevati, nacrtati, zatvoriti, nasmijati, prokoračati.

Moram.
A možda ipak ne!

srijeda, 04.01.2006.

Museum d'antique

Kao dobitnica cjelovečernjeg aranžmana La Rambla ulice,
propisujem si čašu mora, sangrije i pola Gaudijeve sličice ispod jezika.
Moja koža je ljuska ocijeđene Sagrada Familije,
pripadam zamišljenom svijetu na dnu kaledioskopa,
koračam satima bez prestanka.
Ono mi krade treptaje,
usisava mi disanje.

Zatvaram oči i sanjam: usisana u točku.
Zvučnici me opipavaju.
Nečiji glas, nečija kapa, nečije gibanje uz gibanje moje.

A onda ti!
Onda ja!