Naslonjena na oguljenu žbuku dana
Grizem svakodnevnicu
Pazeći pritom da ne nazubim
Prste kojima
Upirem u obične sitnice
(One koje dirigiraju Mjesečevim okretanjem
i Sunčevim sjajem.)
Sasvim je jednostavno pomisliti: u kutu
Nepreglednog sazviježđa
Rastu naši prozori iz dana u dan, iznova i iznova.
Svaki dan ostavljeni na vrhu vrhunca
Rastu naši krovovi i kutije koje presađujemo
Jedni od drugih-skrivečki.
U krošnjama limunovih stabala
Strunila se bura mojih misli:
Sasvim je jednostavno promisliti: čekanje
I dobiti jogurt.
Post je objavljen 23.01.2006. u 23:49 sati.