Kvadratnih pogleda netko-je ukrao moje vrijeme.
Pomalo ljuta na sebe grizem zidove
Izgrađene neoprezom udaljavanja
Zatvoreni u svoje kutije, crtamo more
Jer smo zaboravili na svijet
Kad su naše duše poplavile
Od tvrdoglavih suza.
Nisam znala da se balkoni zalijeću
U prolaznike i da njihovi prozori zapinju
Za lica.
Ne budim se jutrima kako bih tumarala
Tražeći vojsku kojom branit ću
Osmijehe s početka.
Orošeno sunce štitonoša je
Mog iskrivljenog dana
U rukama, pročišćenog od nemira.
Post je objavljen 22.01.2006. u 23:35 sati.