bubilo i bubek

Na vrhu Katarine

Konačno je zasjalo sunce, pa smo izašli iz toplog doma i krenuli u avanturu. Popeli smo se na vrh brda i kad smo se spuštali, tu pored vojarne Katarine, ispred samog ulaza, pozirala sam.





Kad je poziranje i fotkanje bilo gotovo, spustili smo se prema Kozali i pozdravili se starim poznanikom Đinom, koji nam se uvijek obraduje.



Zar nas ne gleda milo?



Pogled s visine na nekadašnju tvornicu papira.



Most preko Rječine.



I još jednom bivša tvornica, s Trsatom i njegovom starom kulom.



Poklanjam vam ove lijepe ljubičice i sve vas lijepo pozdravljam. Av av!