Konačno je zasjalo sunce, pa smo izašli iz toplog doma i krenuli u avanturu. Popeli smo se na vrh brda i kad smo se spuštali, tu pored vojarne Katarine, ispred samog ulaza, pozirala sam.
Kad je poziranje i fotkanje bilo gotovo, spustili smo se prema Kozali i pozdravili se starim poznanikom Đinom, koji nam se uvijek obraduje.
Zar nas ne gleda milo?
Pogled s visine na nekadašnju tvornicu papira.
Most preko Rječine.
I još jednom bivša tvornica, s Trsatom i njegovom starom kulom.
Poklanjam vam ove lijepe ljubičice i sve vas lijepo pozdravljam. Av av!
Post je objavljen 18.02.2011. u 22:00 sati.