Jučer je bilo malo toplije, pa smo krenuli u šumi. Ovu smo damu sreli u samom podnožju brda. Rodezijski riđbek, lovac na lavove. Ali je ona sasvim plaha, što me je začudilo.
Na vrhu brda, sreli smo njega, Maksa, pravog malog veseljaka!
U podnožju brda, pri povratku, ugledali smo njega. Sram ga bilo, tako veliki, pa još ima igračke. Ja ih odavno nemam.
A sad u miru pogledajte kako nam je bilo i što smo sve vidjeli i doživjeli.
Toliko za sad. Sve vas volim i lijepo pozdravljam! Av av!
Konačno je zasjalo sunce, pa smo izašli iz toplog doma i krenuli u avanturu. Popeli smo se na vrh brda i kad smo se spuštali, tu pored vojarne Katarine, ispred samog ulaza, pozirala sam.
Kad je poziranje i fotkanje bilo gotovo, spustili smo se prema Kozali i pozdravili se starim poznanikom Đinom, koji nam se uvijek obraduje.
Zar nas ne gleda milo?
Pogled s visine na nekadašnju tvornicu papira.
Most preko Rječine.
I još jednom bivša tvornica, s Trsatom i njegovom starom kulom.
Poklanjam vam ove lijepe ljubičice i sve vas lijepo pozdravljam. Av av!