kolačić madeleine

ponedjeljak, 22.04.2013.

samopis

danas bi da imam pero koje bi pisalo samo
za početak o nekim svojim događajima
o tome kako mu je lijepo u pernici
kako ima prijatelje brisalice i druge pisalice
škrabalo traktate o tome kako je svijet lijepo
i toplo mjesto, ne misleć' pri tome na vremenske ugode
pero koje bi znalo unaprijed što se sviđa
odboru za izbor najbolje
svjetske priče, koje bi vas pročitalo
pa napisalo ono što vam
u srcima leži, ono neizgovoreno
a što je potrebno reći
baš takvo pero 2 u 1 - moćno a mekano
u izričaju
koje bi mi donijelo ovacije
i titulu genijanosti koja se dotad dobro skrivala
(ha ha)
i dovoljno šutljivo da ne zna odati
pravog autora - sebe

pero iznad plagijata
ono što čitljivo piše između redova
da ne treba otvarati treće oko za pročitati
tajne poruke
pero vrlo raspisano a dovoljno mutavo
da ne traži tantijeme
i ne svojata nagrade
pero koje samo piše i piše
i u pisanju nalazi razlog svog postojanja
i piše sve dok ne nestane, dok se ne potroši
a onda uskrsne maniri feniksa i piše iznova, još jednom prekaljeno i još bolje
po "stoliću-prostri-se" sistemu
- jednu priču molim, ali da je dobra
i da ima dramatičan zaplet i sretan kraj, da je ne možeš
pustiti iz ruku -

čarobnu priču isteklu iz čarobnog pera
da se u njoj izgubimo, da nas omami, omađija
raspameti
savršenim rasporedom riječi, tona, značenja, iluzija,
napisanu čarobnim prahom mjesto tintom
priču za srce, a ne za glavu
onu koja ti se uvuče pod kožu tako da
ne možeš prestati na nju misliti
pa je sanjaš, pa se budiš misleć'
da si u njoj i
kako ti je odjednom tako lijepo
tako dobro i tako toplo - bez obzira na prognozu
i kako te odjednom pere ta ljubav, svjetska
svemirska, iznutra pa prema van i kako
te prosvjetljava, i hrani baš onim što ti fali, čega nema
čega inače nema,
priču koja otvara obzore na široko
i ko za stvarno fotošopira napukline od životnih klizišta
priču sa naslovnice i za sve uzraste, naročito one veće
priču - portal u drugi svijet, onu koja donosi mrtvomiran san i buđenje
na nekoj drugoj planeti i nečijoj tuđoj koži
možda i zelenoj
gdje se može početi ponovo, ali u vječnim dvadesetima
tamo su sve greške ispravljive i negriješne
neposljedične i dočekane s razumijevanjem
s mekanom toplom ljubavi kao vatenim tupferom utopljenim u
eter, onaj od kojeg se spava, i sanja, beskonačno sanja
ružičaste pahuljaste snove
e da mi je takvo
pero danas

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)