kolačić madeleine

ponedjeljak, 06.02.2012.

inženjerska poezija

massif central

valjalo bi oformiti
poseban smijer u poeziji
samo za inženjere
specijaliste tehničkih znanosti
jer zašto i tehnika
ne bi bila poetična
sa odjeljkom za projektante
raznih struka
da mogu o svojim vizijama
mostova, cesta i kuća
i koje poetsko slovo napisati
jer da bi dobro projektirao, da bi
kvalitetno inžinjao
moraš imati viziju
viziju sa dobrom vizurom
imati hrabrost za povući prvu crtu
na praznom papiru

a onaj tko lako crte vuče
i riječi bi lako složio

nije li čista umjetnost
na primjer isprojektirati most
i na primjer sagraditi taj isti most
nije li to onaj najmanje sofisticirani
ali najčišći vid umjetosti
izbušiti pilot
i ubetonirati željezo duboko u
zemlju
na to napeti opnu ceste
rastegnuti zatege
elegantno izvinuti stupove
da ta čelično betonska skulptura stoji
stoljećima
ma čiji je još rad tako dobro izložen?

znati složiti oplatu dobro, nije li to
vrhunsko znanje, čisti umjetnički rad
jer na kraju o tome ovisi ljepota
cijele buduće kuće
ako betoni nisu
izbliza lijepi
i ukupna ljepota je upitna
jer kuća se izbliza gleda
i zidovi se dodiruju prstima
taktilna ljepota
i tko ne bi htio taj lijepi hrapavi a glatki
dodir prenijeti u riječi

to ostane neizrečeno
i nezabilježeno jer
inženjeri nemaju svoje mjesto
u poeziji
pa im ne padne na pamet
da je pišu,
osim nekim iznimkama
koje možda i potvrđuju pravilo

09.16 (2)
07.16 (1)
07.15 (3)
02.14 (1)
11.13 (1)
10.13 (2)
09.13 (3)
08.13 (4)
06.13 (1)
05.13 (7)
04.13 (5)
12.12 (2)
11.12 (2)
10.12 (1)
09.12 (5)
08.12 (13)
07.12 (8)
04.12 (2)
02.12 (12)
01.12 (1)
12.11 (2)
11.11 (14)
10.11 (12)
09.11 (23)
08.11 (7)