Majka će uvijek obrisati musavo lice. Djetetu će prstima nježno podignuti bradu, natopiti komadić maramice svojom slinom, i prijeći preko obraza i kuteva usana gdje su se sakrili ostaci čokolade i sladoleda. To radi svaka majka na svijetu.

Sjedeći na klupi zagrnut tankim crnim kaputom s presavijenim novinama pored sebe, sjećanje na miris majčine sline, razvuklo mu je usta u osmijeh. Upravo pred ovim vratima koja vode na perone, očistila bi mu lice svaki put. Zabacila bi mrvicu svoj crni slamnati šešir ispod kojeg su se prosipali zlatni uvojci, nagnula se i očima mu pretražila lice. Zapuhnuo bi ga tada njezin dah svježih jabuka, koje je jela dok je radila štrudlu, a njezine ruke još su imale okus cimeta.
Zbog nje je i zavolio vlakove. Često bi na proljeće vikendima odlazili u Zagreb. Otac, majka i on. Malen, pripijen uz majčinu nogu, gledao bi te gradske žene pune perja, nakita, krzna, i bile su mu smiješne kao živčani pjevac iz njegova dvorišta. Majka nije imala te kričave stvari, ali je odisala svježinom, onako tiha, dok joj je sjena od šešira pokrivala oči, a glatki pokreti otkrivali sreću zbog proljeća.

Čim bi sjeli u vlak otac bi iz kožne futrole izvadio mali nož, rekao da će jednog dana, sine kad malo narasteš, dati mu isti takav. I onda bi počeo guliti voće sa njihova imanja, veliko, sočno, kao kugle sladoleda koje uvijek lizao ispred zagrebačkog kolodvora. Majka bi otvorila posudu sa štrudlom, i tada bi cijeli vagon zamirisao. Već je znao svaku ravnicu, livadu i brežuljak prije no što će vidjeti obrise grada, prije no što će uroniti u misli i nervozu kolodvorskih ljudi.

Ni toliko godina poslije ništa se nije promjenilo. Ljudi i dalje kolodvorom frcaju na sve strane, kao pčele opijene dimom, pod je nešto prljaviji, isflekan rigotinama noćnih pijanaca, a vlakove sada najavljuje muški glas. Proljeće je počelo, a perje i kričave stvari, zamjenile su kratke suknje, kožne jaknice i pripijene traperice. Žene su mu i dalje djelovale kao pjevci, samo u drugim bojama. Miris proljeća zatomili su oblačci jakih parfema koji režu nosnice. Sa sobom je ponio malu putnu torbu, jer nije planirao ostati dulje od tri dana. Stvari je spakirao u tri sata ujutro, nakon što mu je majka javila da je otac umro u snu. Dvoje gaća, crni sako, traperice, košulju i četkicu za zube. Ponio je i jednu krušku i jednu jabuku za put.

Pripremio se da vidi njeno uplakano lice. Pripremio se za pogled na tijelo starog oca. Ipak, veselio se mirisu cimeta i vrućoj štrudli svoje majke.