Kada je zakucao na vrata, ruka ga nije skroz poslušala. Udarci su odzvonili mlitavo i plaho, baš onako kako se i on osjećao.
Umjesto drvenog odjeka vratiju, stubištem su zazvonili njegov strah i trema.
Miris buketa u ruci napajao je snagom čekić koji je ritmički mlatio po nakovnju u njegovoj glavi.

Sjetio se što mu je govorila.

Zaboravi onu pušku koju je imao kad ti je prvi put otvorio vrata.

Moraš biti poptuni luđak da zaboraviš onu mrcinu od lovačke dvocjevke. Svaki dan ga je na to podsjećala flekava majca. Tog dana je od straha zdrobio jogurt koji je držao u džepu. Studentska hrana.

Nemoj ni slučajno zakasniti.

Čuo je korake u hodniku iza vratiju i brzo pogledao na sat. Minuta do 5. Idealno.

Kada su se vrata otvorila zapuhnuo ga je miris kave, a krv mu šiknula u sljepoočnice i kroz čelo potjerala sitne grumene znoja. Pogledala ga je i nasmješila se samo zbog njega. Oči su ostale ozbiljne.

- Uđi. Tata čeka u sobi. Zapamti sve što sam ti rekla.

Polovica hodnika bila je u mraku. Prigušeno svjetlo dolazilo je iz sobe prema kojoj ga je gurnula vrlo malim trzajem. Kao da je vrijeme da se krene nakon što je svećenik završio misu. Cvijeće je ostavio njezinoj majci. Taj je osmijeh bio iskren.

Prekoračivši prag, nije odmah pogledao prema njenom ocu. Jedini izvor svjetla bio je akvarij s malim ribama koji se nekoliko godina kasnije rasprsnuo sam od sebe. Ribe su završile na podu grabeći zrak. I on je osjetio potrebu da udahne punim plućima.

Njen otac je sjedio na čelu stola, leđima okrenut prema ribicama koje su ga prepoznale i skupile se u titravo klupko, naviknute da ih samo on hrani. Svježa bijela košulja, tamna kravata savršeno zavezana, sivo odijelo tek izašlo iz kemijske čistione, na rubu rukava sjaje se zlatni gumbi za manžete izvađeni iz kutije samo za ovu priliku.

Obrijao se prije pola sata.

Ruka laktom naslonjena na stol igledala je kao stalak za cigaretu koja je upaljena prije nekoliko sekundi. Onog trenukta kad je ušao u stan.

Lice njenog oca bilo je bezizražajno iako je, gledajući ga onako sređenog, zalizane kose, znao da se za ovaj susret pripremao cijeli tjedan. Kurac cijeli tjedan. Cijeli život. Mogao je zamisliti i oca njegovog oca u tom ritualu koji prolaze samo jednom u životu.

- Dobar dan, gospodine Vito – rekao je i odmah se posramio. Činilo mu se da je zaskvičao, a ne progovorio.

Nije dobio odgovor. Vito je srknuo malo kave, salvetom obrisao njegovane brkove.

- Sjednite – rekao je i očima pokazao na stolicu.

Bila je nasuprot njemu, također na čelu stola. Sjeo je kao da je u prvom redu kazališta.

Akvarij mu je blještao točno u oči. Imao je osjećaj da su se ribice priljepile uz staklo i da mu se smiju u facu.

- Pa kao što znate došao sam moliti ruku vaš... – začepio je kao pile kad ga zgrabe za vrat kada je vidio da je Vito dignuo dlan prema njemu.
- Slušaj me sada – rekao je mirno, ugasio cigaretu i naslonio se.
- Moja kćer te voli. To joj ne mogu zabraniti. Kaže da si dobar. Da je sretna s tobom. Voliš li ti nju?
- Volim.
- Onda zapamti jednu stvar. Govorim ovo prvi i posljednji put. Slomiš li joj srce, ubit ću te kao zeca – rekao je i pustio da nekoliko sekundi tišine ostavi pečat na tu izjavu.
- Obećavam vam da je nikad neć....
- To je to. Pozivam te da sutra u podne ručaš s našom obitelji. Doviđenja.

Ustao se, pozdravio i krenuo u hodnik. Čuo je iza sebe kako Vito opet briše brkove.
Ona je odškrinula vrata svoje sobe i rukom mu gestikurala da će ga poslije nazvati. Njezina majka mu je namignula iz kuhinje dok je brisala ruke kuhinjskom krpom.

Izašao je na hodnik, a kad su se za njim zalupila vrata, osjećao je kako ga guta euforija. Tu noć nije oka sklopio, sjećao se kako je ona plakala od sreće preko telefona i pričala mu da je izljubila svog oca. A otac je zagrlio svoju ljubimicu i poljubio ju u čelo. Ništa nije rekao.

Idući dan u 11 sati obukao je odijelo po treći put u životu. U minutu do 12 pokucao je na njena vrata. Udarci su snažno odjeknuli stubištem. Vito ga je dočekao u vesti i ponudio ga kavom.