|
upozorenje: onim gadljivijim posjetiteljima ovog bloga ne preporučujem čitanje ovog posta, možda ga niti ja ne bih čitala, al morala sam, da popravim greške
Znate onu: "sve je sranje osim pišanja, a i pišanje je sranje ak pišaš u vjetar.." pardoniram se zbog ovih smrdljivih riječi, al ne nalazim nekih prikladnih ekvivalenata za njih. Trenutno.
A tih mi se smrdljivih izlučevina ljudi i životinja baš ovih dana nafatalo. Po patikama mog malog sina.
Mala digresija: patikama=tenisicama- baj d vej – zašto tu sportsku obuću mi istočniji nazivamo patike, a zapadniji tenisice??? Nemam pojma. Nisu samo za tenis. A kako je književno, normativno?..tko zna nek mi napiše, please..
Da se vratim na temu. To jest na drekec. Šajze. Merde. A jesam moćna s tim jezicima kad je to u pitanju . Mali je išao u šetnju sa svojim didom. Kraću. Po nasipu vrle nam rijeke, koja je cca 30 metara dalje od moje kuće.
Digresija br.2 :
Mi smo na desnoj obali. Nasip je, onak, ne baš ko zagrebački na nekim dijelovima lijep, širok itd, al upotrebljiv za šetnju, džogiranje, i of kors šetanje četveronožnih ljubimaca. I neki striček svoje stado ovaca proganja ponekad tuda. Zgodno. Za gledat s prozora. Al za izvest trogodišnjaka... Ko da su mene pitali, gradski oci su nedavno postavili table, znakove, kojima ograničavaju šetnju pasa samo jednom stranom. Desnom obalom. Onom drugom ih ne bi trebalo biti. Malo morgen. Naravno da se mnogi vlasnici pasa uopće toga ne pridržavaju. A nije stvar samo u jelte, gofnima. Ja se, recimo, pasa i bojim. I ne pada mi na pamet ići u šetnju sa klincima, ili vožnju biciklom baš zbog toga.
Daklem (vidim da će opet post biti kilometarski..) Mali je ugazio. Dobrano. U svježe, zelenkastosmeđe, opako smrdljivo govno.... Dida, ko sretan, samo mi pozvoni i zovne me van. Sredi mu patike, ugazio je...Ma, fuuuuuuuuuuuuuuuuuuj.... a žao mi patika, ljetos smo ih kupili, malo ih je pogulio po prstima, al do zime bi bile još i kako upotrebljive... i što sad? Ništa, obrisali u travu (al ne onu u našem dvorištu) koliko se dalo i ostavila ih na suncu, da se sasuše, pa ću onda sa čačkalicama  ... To je bilo početkom rujna. I nisam se baš žurila. Jer ima još dvoje patikice, platnene i kožne, pa su ove bile na dehidraciji pod vanjskim stepenicama duže vrijeme. E, a prošlu nedjelju su opet bili u šetnji. U kožnim najkicama. Druga lokacija, isti šit. Šit hepens, kažu neki. Al zašto baš meni?????? I još je ovaj put Mali zapeo pokakanom nogicom u nogavicu hlača....
A kiša najavljena. Ne može dijete u platnenim u vrtić. Akcija defekalizacije dječje obuće morala je startati.... done, što bi napisali englezi. Preživjeh. Do sinoć.
Mali je pokupio neku crijevnu virozu u vrtiću. Nema drugih simptoma osim proljeva. Obavio. Kućne papuče nastradale. Sva sreća da sam ih ionako namjeravala baciti.
Kažu stare babe da sanjati hmmm govna znači novčani dobitak. Čistiti od istog toga dječju obuću znači izgubiti tek. Provjereno.
Update- Trill i Koki, znam, tako je i bio zamišljen prvotni akcijski plan defekalizacije obuće , al ne lezi vraže.... nikad nisam imala sreće s tim upotrebama perilice rublja u druge svrhe. Nakon vrlo osrednjih rezultata nepravilnom upotrebom čačkalica i šibica, posegnula sam za "pametnim" rješenjem, tj. perilicom...Da se ne vrte same, ja sam uz male patikice stavila i neke stare krpe, tek toliko, da popune bubanj... i na 60 stupnjeva, i vrlo cijenjeni detergent... i ta-na-na-na-na... program završio. vadim sumnjičavo obuću, pregledavam pažljivo ripne... onaj teži slučaj je ostavio traga, rasvašenog  ....a blaži slučaj je ispao odlično....a mislim si, i stare krpe su oprane. da, a na njima ostali ..hm.... tragovi neprobavljene trave .....I, ništa. Malo sam ih potrpala u kantu za smeće (što i nije neka šteta), a mašinicu , za svaki slučaj stavila još jednom naprazno da se opere..
|
