dva

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2010 (3)
Veljača 2010 (1)
Svibanj 2009 (1)
Travanj 2009 (4)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (4)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (1)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (5)
Studeni 2007 (11)
Listopad 2007 (9)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (31)
Lipanj 2007 (5)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (8)
Veljača 2007 (7)
Siječanj 2007 (14)
Prosinac 2006 (10)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (12)
Rujan 2006 (11)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (17)
Lipanj 2006 (3)
Svibanj 2006 (9)
Travanj 2006 (11)
Ožujak 2006 (5)
Veljača 2006 (6)
Siječanj 2006 (6)
Prosinac 2005 (12)
Studeni 2005 (20)
Listopad 2005 (16)
Rujan 2005 (21)
Kolovoz 2005 (11)
Srpanj 2005 (15)
Lipanj 2005 (10)
Svibanj 2005 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off



Linkovi



Adwocatus

Auzmiš

Decy

dr Luka

Franc

Freestyler

Goldeneye

Kenguur

Kljun

Koki

Koraljka

Marchelina

Maslačkica

MišicaNL

MonoperajAnka

Neni iz bajke

Pjesma o jednoj mladosti

Sepia

Slatkogrkinja

Šampsica

Šarli

Tip koji sjedi

Trilliana

Uštekana mama

Zlatna djeva

Bajna djeva

emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com

ali rijetko provjeram poštu, pa ako vam je bitno/hitno da pročitam što ste mi napisali, javite mi u komentarima da imam mail ;)

18.04.2006., utorak

Sve nešto naopako...


Na veliki petak nisam radila. Godišnji. I veliki planovi za ta predstojeća 4 dana. Prijepodne sam uz moju dvojicu hahara uspjela ispeći moja tri planirana kolača. Ali to nije važno ni bitno za priču. Ono po čemu ću pamtiti ovogodišnji veliki petak je prvi dan nenošenja pelena mog malog sina. Fino smo se ujutro dogovorili, obukli gaćice, i to je to! Tako je dan muke i smrti Gospodinove kod mene bio baš, onako, obrnuto...
Subota, ko i svaka velika subota, puna gužve, last minute kupovine i završnog glanca. "Ogrebla" sam se i za novu torbicu, Zakoniti me ponovio, u ponedjeljak nam je bila godišnjica braka...
Nedjelja je trebala biti vrhunac. Jutarnja radost djece koja kopaju po svojim gnijezdima, misa, odlazak do mojih. Sve super i za pet, al tata mije izgledao baš onak, jadno. Da ga ne uvrijedim, pitala sam mamu onako, ispod glasa (šoto voće): jel se to on prejeo šunke i francuske?? Ma, kakvi...Oko 13 sati, taman smo se spremali umlatiti janjetinu i sve pride, zazvoni telefon. Brat. Tata je u bolnici. Hitna operacija. Slijepo crijevo.
Prisjeo mi i ručak i blagdan i sve. Znam da je to manje-više rutinska operacija (jel tako Triliana?), i sama sam je prošla prije godinu i pol, al to je MOJ TATA! I nije više tako mlad, i ima visok tlak, i ....
Oko 16 poslijepodne već je bio operiran. Donijeli smo mu stvari. Budio se polako. Nisam mogla da ne zaplačem, kad sam ga vidjela onako blijedog, jadnog, u poderanoj bolničkoj pidžami, sa infuzijom u ruci..Mrmljao je nešto da ga boli, da brat pazi na piliće...Razgovarali samo sa kirurgom. Rekao je da je još malo čekao kod kuće, da bi perforiralo...A on se toliko ustručavao otići na hitnu, kao: Uskrs je, reći će da se prejeo, pa sad došao...
Hvala dragom Bogu, najgore je prošlo. Bili smo u ponedjeljak kod njega. Uopće se ne sjeća onog poslije operacije. Ali je dobio nešto boje u obraze. I obukao svoju pidžamu.



- 10:23 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>