dva

Ono jučer je bila iznimka koja potvrđuje moje pravilo: NEĆU POLITIKU U MOJU BUTIKU!

Nek je nama ića:



Pića ( Tratinčice- to je Krauthaker!):



I zdrave, lijepe dječice:



I baš me briga tko je na vlasti!
Još da nam Jana danas pobere pobjedu, eto ti razloga za feštu.

Maminski dio mozga mi se odmara jer je Veliki na praznicima.
Studentski dio se zagrijava, jer mi se sljedeći rok opasno približava.
Ljubavni ćošak je prekrila paučina, jer mi je dragi bolestan još od 01.01.
A poslovna curica u meni je na laganini vatri, jer posvuda su još inventure, izmjenjuju se preostali božićno-novogodišnji darovi poslovnim partnerima, rade monalize poslovne godine i tak- ništ posebno.

Pa malo blejim kroz prozor. Noćas je opet malo padalo. Snijeg i bljuzga na cesti. A neki čovo vozi bicikl. Zastane, okrene se oko sebe. Nasloni bicikl pedalom na rub ivičnjaka. Opet pogleda oko sebe. Kao- nigdje nikog. Pređe cestu i zapiša zid. Onim tipično muškim pokretima otrese i strpa pišalo u hlače. Poravna kapu. Zajaši bicikl i odveze se dalje. Nadam se da neće uhvatiti kvaku na ulazu u moju trgovinu!