< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
emajliranu poštu primam na dvasina@gmail.com
Baš nešto čituckam jutros kod dr Luke o promjeni klime, pa se prisjetih da su me te glupe ljetne kiše natjerale na jedan neplanirani poslić prošli tjedan. Naime, tamo negdje u travnju pisala sam o tom kak sam si posadila nešto cvijeća oko kuće. I na to potrošila nešto vremena i kuna. I lijepo su mi napredovale te moje biljčice, uživala i ja i prolaznici u njima. Čak sam ih i poslikala, mjesec dana kasnije, 25.05.2005. I što se dogodilo?? Biljčice mi obolile totalka. Listovi im pobijelili, osuli se nekim pljesnivim flekama i objesili se ko žalosne vrbe. Upitah moju sveki ( prof biologije) što im to bi. A ona kaže: pepelnica. I nema nekog lijeka. Nastane kad ima dosta vlage, sunca, pa hladnoće, ili tako već nešto. A prelazno je. Ništa, popi*dila sam, zgrabila veliku crnu vreću za smeće i sve ih počupala. I pobacala. I posadila nove, samonikle vodenike, koje će bi lijepe tamo negdje u rujnu. Evo, ovako su izgledale, sad već pokojne petunije krajem svibnja : I za kraj, evo najnovije provale mog Maloga sina. Jedno subotnje jutro, dok smo se još izležavali u spavaćoj, uleti mali ko tajfun između mene i Zakonitog. Prije toga je izveo svakojutarnju operaciju iskrcavanja iz vreće za spavanje, pa krevetića. I to na način da prekorači ogradicu kreveta, pa hop, na noćni ormarić ( po narodski:natkasl), pa hop na naš krevet preko moje glave, pa hop među nas dvoje. I mazi se on tako s nama, i u jednom trenutku poviri pod tatin pokrivač (a tatica u adamovom kostimu)..razrogači one svoje prekrasne plave očice, složi zabrinuto-užasnutu facu i kaže mi: Mama, tata nema pejenu. |