Sve kategorije po listama

PRIČA ZA LAKU NOĆ

starrynight2022.blog.hr

PLOČICA

Drvosječa sam. Moje ime nije važno. Koliba u kojoj se rodih i u kojoj ću uskoro morati umrijeti nalazi se na rubu šume. Za šumu kažu da se prostire sve do mora koje okružuje čitavu zemlju i kojim se kreću drvene kuće poput ove moje. Ne znam; nikarda to nisam vidio. Nisam vidio ni drugi kraj šume. Moj stariji brat, dok bijasmo djeca, natjerao me da se zakunem da ćemo nas dvojica posjeći čitavu šumu sve dok ne ostane ni jedno jedino stablo. Brat mi je umro, pa sada tragam i tragat ću i nadalje za nečim drugim. Prema zapadu protječe rječica u kojoj umijem loviti ribu golom rukom. U šumi ima vukova, no vukovi me ne straše, a sjekira me nikada nije iznevjerila. Nisam brojio svoje godine. Znam da ih je mnogo. Oči mi više ne vide. U zaseoku, kamo više ne zalazim jer bih se izgubio, na glasu sam kao tvrdica, no što li je mogao uštedjeti šumski drvosječa?
Vrata svoga doma zatvaram kamenom kako mi snijeg ne bi ulazio. Jedne večeri začuh teške korake, a zatim i lupanje. Otvorih te uđe neki neznanac. Bijaše to visok i star čovjek, ogrnut izlizanim gunjem. Lice mu bijaše prošarano ožiljkom. Godine su mu kanda dale više odlučnosti nego slabosti, ali opazih da teško hoda bez pomoći štapa. Izmijenismo nekoliko riječi kojih se ne sjećam. Napokon reče:
- Nemam kuće ni kućišta i spavam gdje stignem. Obišao sam čitavu Saksoniju.
Te su riječi odgovarale njegovoj starosti. Moj je otac vazda pričao o Saksoniji; sada svijet kaže Engleska.
Imao sam kruha i ribe. Nismo govorili za vrijeme jela. Poče kišiti. Od koža mu rasprostrijeh ležaj na zemljanom podu, gdje je umro moj brat. Kad se spustila noć, zaspasmo.
Razdanjivalo se kad iziđosmo iz kuće. Kiša je bila prestala i zemlja bijaše prekrivena svježim snijegom. Ispade mu štap te mi je naredio da mu ga podignem.
- Zašto da te poslušam? - rekoh mu.
- Zato što sam kralj - odvratio je.
Pomislih da je lud. Pokupih štap i dadoh mu ga.
Progovorio je izmijenivši ton:
- Ja sam kralj Secgensa. Mnogo sam ih puta u teškoj bici doveo do pobjede, ali u presudnom trenutku izgubih kraljevstvo. Ime mi je Isern, a od korjenike sam Odinove.
- Ja ne štujem Odina - odgovorih mu. - Štujem Krista.
Kao da me nije čuo, nastavio je:
- Obilazim staze progonstva, no još uvijek sam kralj jer imam pločicu. Hoćeš li je vidjeti?
Rastvorio je koščatu šaku. U ruci nije ničega bilo. Bijaše prazna. Tek tada primijetih da ju je uvijek držao stisnutu. Pozorno me gledajući, reče:
- Možeš je dodirnuti.
Pomalo sumnjičavo stavih mu vršak prstiju na dlan. Osjetih nešto hladno i ugledah nekakvo svjetlucanje. Ruka se naglo zatvori. Ništa nisam kazao. On nastavi strpljivo, kao da priča s kakvim djetetom:
-To je Odinova pločica. Ima samo lice. Na zemlji ne postoji ništa drugo što bi imalo jednu stranu. Sve dok bude u mojoj ruci bit ću kralj.
- Je li zlatna? - upitah.
- Ne znam. To je Odinova pločica i ima samo lice.
Tada me spopade gramzljivost da se domognem te pločice. Kad bi bila moja, mogao bih je zamijeniti za zlatnu polugu i bio bih kralj.
Onome skitnici, koga i dan-danas mrzim, kazah:
- U kolibi imam skrivenu škrinju s novcima. Od zlata su i blistaju kao sjekira. Dadneš li mi tu Odinovu pločicu, dajem ti škrinju.
Tvrdoglavo je rekao:
- Neću.
- Tada - kazah - možeš produžiti svojim putem.
Okrenuo mi je leđa. Jedan udarac sjekirom po potiljku bio je sasvim dovoljan da posrne i padne, no u padu otvorio je ruku te u zraku ugledah bljesak. Sjekirom dobro obilježih mjesto, a mrtvaca odvukoh do potoka koji bijaše jako nabujao. Bacih ga u nj.
Kad sam se vratio do kuće, potražih onu pločicu. Ne nađoh je. Već je godinama tražim.

Jorge Luis Borges, KNJIGA OD PIJESKA (1975)

Moja knjiga

Divljakuša

nachtfresser.blog.hr

Južina je i histerična cvikata kuja
mi rano jutros ukrala iz fotića xD-Picture card
dao sam joj ga u ruke da se uvjeri
da je nitko nije slikao ružnu kao smrt
široku kao trokrilni ormar
nabildanu poput onog odvratnog lika jučer u Potjeri
mislio sam kartica ko kartica
samo da ne vrišti ranom zorom,
ali nije, nema tih starih od jedne gige u gradu
eh da je samo jedna časna koja laže
eh da glupost nije nova normalnost
jer kao što oni kažu:



Lopovi ne kradu
Ubice ne kolju
Mulci ne siluju
I krv ne liju

Nijedne nema bolje od naše policije

Lopove zatvaraju
Ubice kažnjavaju
Mulce miluju
I rane zalivaju

Nijedne nema bolje od naše policije

Ličnu kartu imaš
Zato šamar nemaš
Kod nas to je tako
Završi brzo lako

Nijedne nema bolje od naše policije

A ništa, valja nam s blogerom ap-plaćenici trenirati za šumu:

Dnevna rutina koja me drži aktivnim

liviodinspiracija.blog.hr

Trudim se svaki dan napraviti barem 7.500 koraka. Kako bih to ostvario, auto parkiram oko petnaest minuta hoda od posla.

Tijekom dnevne pauze obavezno prošećem još barem petnaest minuta, a to ne uključuje hodanje koje napravim na radnom mjestu ili od stana do auta.

U popodnevne sate , nakon posla trudim se hodati barem dvadesetak minuta.

Vikendom također hodam, i to uglavnom duže dionice, jer ga želim iskoristiti za intenzivniji tempo.

Danas, usred radnog tjedna, odradio sam malo više od dva sata hoda, otprilike devet kilometara.

Odličan osjećaj. I da, stvarno sam ponosan na sebe. :)

NA MOJ NAČIN

zemlja2.blog.hr

Glazba i riječi : Frank Sinatra


Izvedba:
Placido Domingo
Jose Carreras
Dimash Qudaibergen
Stjepan Hauser


“I sad, kraj je blizu
I tako suočavam se s posljednjim zastorom
Prijatelju moj, reći ću ti jasno
Izložit ću svoj slučaj u koji sam siguran
Živio sam život koji je ispunjen
Putovao sam svakom pojedinom cestom
I više, još puno više od ovoga i
Činio sam to na svoj način”......

Kukanje i pljuckanje naše svagdašnje

samolagano.blog.hr

Gdje god se okreneš, svi nešto prigovaraju, optužuju, vuku ucrvane ostatke prošlosti i busaju se u prsa kada govore o sebi.

Zatim, jako je popularno omalovažavati bilo koju stariju generaciju, jer ona, kao, ne zna funkcionirati u današnjem svijetu. Ni starci nisu ništa bolji: pletu po mladima, koji, kao i uvijek, pojma nemaju i srljaju kao muhe bez glave, bezobrazni su, agresivni i bahati.

I tu negdje između, postoji još jedna grupa, raznih dobi, ona kojoj pada mrak na oči kada počnu naša uobičajena hrvatska prepucavanja. (Da se razumijemo, ni širom svijeta nije bolje.)

Ta skupina nema šanse, nije bučna, nije tvrdoglava, zasićena je svime, a baš oni koji su siti svega, nisu pogodan materijal za diskusije jer se ne znaju probiti i, štoviše, imaju razumne argumente, ali, takvi argumenti su opasni i necijenjeni. Zato ih treba spriječiti sa što više decibela, pjene na ustima i žuči. Ova vremena ne traže razum.

Nije li idiotski tvrditi da su pripadnici određene (bilo koje) generacije takvi i takvi i šlus? I to ne utvrđuje nikakvo vijeće mudraca, sudaca, akademika ili barem "običnih" stručnjaka. Ne, tu presudu donose ulica i društvene mreže.

Da, da, starci su sporiji, ali dok još nisu u stanju demencije, itekako su upotrebljivi. Sadašnji sredovječnjaci i starci doživjeli su najbrže i najturbulentnije promjene u svim dijelovima života. Ne samo to, trebali su se svemu tome i prilagoditi. Zar je onda bitno koliko sporo pišu na pametnom telefonu - bitno je da pišu.

Isto tako, mladi su onakvi kakvi su oduvijek i bili, guraju naprijed, ponekad bez razmišljanja, ali se kreću i uspijevaju. Bilo bi neprirodno da nisu takvi. Samo im treba ponekad ukazati na razliku između bitnog i nebitnog i ne treba ih opterećivati prošlošću.

Šteta. Žali bože čeprkanja po prošlosti, raspravljanja o nebitnim stvarima, kako bi se skrenula pozornost s onih bitnih.

22 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Za početak ćemo upozoriti ravnatelja.
Beljenje je nepristojno.
(Opa, ravnatelj je izuzetno brzo reagirao,
štoviše čini se čita misli.)

Nadalje,
s obzirom je zadaća o Munkhtsetseg Jalkhaajav ostala nedorečena,
istaknut ću činjenice.

Mongolka,
rođena 1967.g.,
slikarica,
naslikala je sliku pauna,
točnije pauna i žene,
i mnoge druge,
ali nas zanimaju paunovi,
i kokoši,
kako se to Maturant Drevni izvolijeva izjašnjavati.

A sada ćemo proslijediti s redovnom nastavnom.

Danas ćemo učiti manje poznate riječi:

1. Tezaurus
2. Kolokacija
3. Primordijalnost,

kao i tko je Jean Baudrillard.

Jean je volio baroknu glazbu,
i pisao je isključivo na pisaćoj mašini,
smatrajući da tako ima fizičku povezanost sa pisanjem,
bavio se "smrću stvarnosti",
ali i kritizirao zapadne medije
koji nisu bili spremni okarakterizirati Srbe kao agresore
i počinitelje genocida u Bosni.

Moje iskustvo s novinarima
je narušeno,
u dva puta što su o meni nešto govorili,
oba puta su iznijeli netočne navode.
Reportaža o mojoj prvoj samostalnoj izložbi
rekla je da sam socijalni radnik,
a članak o mojoj drugoj izložbi
umjesto točnog naziva "Ukradeno vrijeme"
napisali su "Ukradeni akvareli",
zbog čega je nešto divno i obuhvatno,
sažetak jednog mojeg životnog razdoblja,
postalo apsurdno i bizarno.

Istraživačko novinarstvo ne postoji.
Iako obični,
prosječni čovjek,
laik,
može zagristi trulu jabuku,
i proširiti netočnosti društvenim medijima,
što ga isto ne opravdava,
ali je moguće razumijete,
kad to čine novinari,
onda je baba prošla s kolačima.

Vidjet ćemo kako će ispasti moj treći susret.

Domaća zadaća:

- napiši primjer za kolokaciju
- upali City radio sutra u 10h
- poslušaj skladbu Claudia Giovanni Antonio Monteverdi

Želim jednostavnost

modrinaneba.blog.hr

Osjećam da bi trebala željeti više, ali ne želim.
Želim manje stvari, manje stresa, manje buke.
Želim jednostavnost

Povjerenje u komi

dusakojaluta.blog.hr

Postoje dvije vrste ljudi:
oni koji u svakome vide nešto dobro…
i oni koji u svemu vide kraj svijeta.
A ja sam nekako uspjela biti oboje, istovremeno.

Cijeli život sam bila onaj lik koji vjeruje ljudima prebrzo. Znaš ono, vidiš sitnicu, lijepu riječ, i odmah pomisliš: “Aww, pa ti si sigurno dobra osoba.” A onda nekako, čudom, ispadne da ta ista osoba kasnije dođe s emocionalnim čekićem i kaže: “Drž' se.”
A ja se držim, ali za glavu.

I onda napraviš ono najgore što možeš: prebaciš se na drugu krajnost.
Ne vjerujem nikome. Ni susjedu, ni doktoru, ni poštaru, ni mački (iako mačka objektivno ništa nije skrivila, osim možda onog s cvijećem).
Ali tako život postane naporan. Jer ne možeš baš živjeti u konstanti “tko me danas pokušava zeznut’?”

I tu sam sad negdje između.
Ne vjerujem svima kao prije, ali ni ovaj režim “ne vjerujem nikome uključujući i vlastitu sjenu” baš ne funkcionira dugoročno.

Nisam još došla do te zlatne sredine o kojoj svi pričaju.
Znaš ono, dovoljno pametana, dovoljno otvorena, dovoljno oprezana, dovoljno normalana.
Ja sam trenutno ništa od toga, ali se barem trudim.

Pokušavam gledati ljude malo dulje od prvih pet minuta, pa tek onda odlučiti jesu li dobra osoba ili samo dobro uvježbana osoba.
Pokušavam ne donositi zaključke na temelju jedne lijepe rečenice, ali ni na temelju jedne krive.

Možda ću jednog dana naučiti vjerovati “pametnije”, u segmentima, s granicama i zdravim filterima.
A možda ne.
Možda ću samo postati netko tko ljudima vjeruje tek kad ih vidi kako prestanu glumiti.

Ali zasad, radim kako znam.
Vjerujem svima.
Ne vjerujem nikome.
I tu negdje, između te dvije krajnosti, pokušavam naći verziju sebe koja neće stalno pucati po šavovima.

Groblje Kacavanac – zaboravljeni grobovi i skrivena crkva

viatrix.blog.hr

Groblje Kacavanac se nalazi na terasi na 210–220 metara nadmorske visine, jugoistočno od Dvigrada, nedaleko od ceste L50101 (Kanfanar – Sveti Lovreč Pazenatički). Kao dio dvigradskog naselja, groblje je bilo u funkciji od kasnoantičkog do ranosrednjovjekovnog razdoblja (od kraja 4. do kraja 12. st.) kada se groblje premjestilo podno sjevernozapadne dvigradske padine u Limsku dragu. Novo groblje ostalo je u funkciji sve do današnjih dana, a tu se nalazi gotička crkva sv. Marije od Lakuća. Na groblju Kacavanac istraženo je 50 kosturnih grobova te ostaci grobljanske crkve sv. Petra. Kao manje srednjovjekovno groblje, sadržavalo je različite tipove grobnih konstrukcija kao što su grobovi usječeni u liticu, grobovi s obložnim pločama, zidani grobovi te grobovi miješanog tipa. Na ovom groblju pokapani su obrtnici, seljaci, tj. običan puk. Svi su grobovi korišteni više puta, pa se dijele na grobove s naknadnim sahranjivanjem, obiteljske grobove i kosturnice. Grobnih priloga nije bilo, osim sitnog inventara koji je pripadao narodnoj nošnji pokojnika.



Priča se nastavlja... Kliknite!

Kako čitati portale bez sloma živaca

samolagano.blog.hr

Ovo je prerada jednog mog ranijeg posta koji je doživio jadnu sudbinu otrovnih spamova.

Dakle, odavno više nema kupovanja dnevnih novina na kiosku, danas se čita po portalima, to svi znaju. Isto tako je poznato da se do kraja ne može pročitati ništa što je vezano uz pretplatu određenog portala. Nisam luda platiti.

Preostaje mi čitanje onih članaka po kojima svako malo iskaču zombiji, tj. reklame.

Namjerno neću čitati nekakav napis iz show businessa jer tamo je čitanje još štetnije po zdravlje duha i tijela. Znači, ne vrijedi saznavati ništa o privatnom životu recimo neke naše popularne glumice. U takvom članku je kao u biblijskoj pošasti skakavaca.

Dakle, čitanjem "ozbiljnog" članka događa se sljedeće:

Prije naslova, iskače teleoperater. Mičem ga.

Iskače lanac brze hrane. Van s njim.

Vidi, čitam! Hop, stop! Ide gel protiv gljivica na nogama.

Skrolanje.

Katalog trgovačkog lanca.

Čitam, čitam ...

Ljetovanje u luksuznom hotelu. (Kao da ću ići tamo ...)

Injekcije za obnovu zglobova.

Idemo dalje. Čitamo.

Onda jedna teta "prije" i "poslije" ljekovite mineralne vode.

Kraj članka.

Kao i prvi put, dobar prosjek. Moglo je biti i gore.

Kratki stih....

taango.blog.hr

Tišina praporaca

fragmenti2.blog.hr

-Boga vam vašeg tuntlavog, ta jel ja uvik sve moram sam radit?!!!
Zaorio se Tunjin snažan glas seoskim dvorištem, pa udario o cigleni mozaik pod nogama, odbio od stari crveno - žuti štagalj, okrznuo ormu dva oslikana vranca ponad njegovog ulaza, i na kraju zveknuo o kuhinjski prozor koji se istog trena otvori a na njemu se pojavi Kata s prijetećim kažiprstom. Kroz prozor se iza Kate provuče i miris perkelta od soma koji izazovno podraška Tunjine nosnice što ga odmah odobrovolji pa on samo još malo zabrunda.
A ne ljuti se on na svoju Katu. Kata mu je uvik mila, kako onomad dok je ko momak obilazio njenu kuću i potiho ju zazivo da proviri na svoj divojački pendžer, tako i sada, puno godina kasnije, uvik u poslu sa zasukanim rukavima i obavijenu miomirisima njene ku'inje. Ljuti se on na ona dva mulca, mazgove od njiovi' sinova šta i' nikad nema kad mu tribaju.

- Ivo, Andrija, di ste uncuti jedni?! - zagrmi Tunja još jednom, a onda odmahne rukom. Pa pomisli kako je i bolje da nisu tu. Opet bi ga nagovarali da proda konje, jer da više nisu za njega.
A oni volje nemaju.

U posljednje vrijeme Tunja se često sjeti svoga dida Joze, pogotovo otkako su učestali posjeti doktoru. Navuče sjenu na oči i ponovno bude onaj davni, živahni dječačić koji puca od ponosa dok sjedi na kolima do dide koji mu daje da svojim ručicama pridržava kajase njegovih ljubimaca.
- Jel ti lipo, Tunja? - pitao bi ga djed pridržavajući rukom šešir da ga vjetar ne otpuše.
- Lipo mi je, dida, ja najviše i volim ovako s tobom!- ciknuo bi mali Tunja veselo, pa bi se obojica glasno nasmijali.
Pored njih su smijehom zašuštala i nepregledna polja zlatnih kukuruza, a praporci na kolima zazveckali u ritmu srca...
- Konji i zemlja tribaju nas, isto koliko i mi nji' tribamo, voli i' Tunja, voli...- cijeli svoj život Tunja je bio uvjeren da vjetar u krošnjama visokih topola ponavlja baš te didove riječi - voli i' Tunja, voli...

- Kato, 'ajde postavi ti astal, sa'ću ja doć - dovikne Tunja svojoj ženi pa krene u štagalj. Tamo ga je, brižljivo pokriven zelenom čojom čekao stari dvopreg, isti onaj koji je na stražnjem sjedalu čuvao sve njegove izlete s dida Jozom.
Odavno se zemlja, konji i seljak ne trebaju u istoj mjeri kao prije, a i stari dvopreg ih je viđao samo povremeno na ponekoj paradi, i znao je Tunja da kad njega ne bude više nikoga neće ni biti briga. Sinovi nemaju vremena, a unuci mu se konja čak i boje, i sve će se rasprodati kao da nikada nije ni postojalo.
Ma, i razumi' on nji', al' de samo još koji put...
Pa zbaci tešku čoju, skine stari šešir sa zida i stavi ga na glavu, zatakne za njega grančicu asparagusa i povuče teško rudo...


Jesen je neštedice naokolo rasipala svoje darove, a ja sam zamalo iz ruku rasula šalicu kave prenuta zvukom praporaca.
Pođem ka prozoru razmaknuti zavjese, jer ovakva rijetkost uvijek ima publiku... ali me isprekidani ritam praporaca natjera da se predomislim.
Osluhnem još jednom zveket tih kao plač, kao zvuk vjetra u krošnji topole... pa se spuštene glave vratim u fotelju i otpratim ga u daljinu...

U dućanu s djecom

dusakojaluta.blog.hr

Sa djecom sam naučila da moram biti spremna na sve u svakoj situaciji. Postavljaju svakakva pitanja bez obzira gdje se nalaze, kao npr. "Zašto je ova teta tako debela?" u redu na blagajni. Danas je ipak bilo malo manje sramotno.
Danas u dućanu:

Dijete: “Mama, vidi hrana za krave!”
Okrenem se, a ono konzerva goveđeg gulaša sa slikom krave ogromnom preko cijele ambalaže.

Nakon što smo se muž, prodavačica i ja nasmijali, krenuo je razgovor o tome što zapravo jedemo, da je meso od svinje, krave, koke… Sve lijepo, edukativno, kratko, slatko. Mislim da je lekcija odlično sjela.

Ali onda se sjetim što me čeka.

Jer kad djeca jednom dobiju tu informaciju, slijede ona legendarna pitanja koja sam dobivala i od starijih:

Kad ugledaju kokoš u dvorištu bake ili susjeda:
“Mama… hoćemo pojest ovu koku?”

I eto mene, srećom već iskusne, spremne na kratko predavanje o prehrambenom lancu, emocionalnoj vezi s kokošima i zašto baš ta koka danas ima sreće.

23 dana do Božića

kockavica.blog.hr

Za početak moram
istaknuti i pohvaliti Maturanta f/2.8.

Neka vam svima bude uzor,
prepisujte zadaće od njega,
pitajte ga savjet,
potucite se međusobno da biste bili s njime u paru
kad zadam projekt za zadaću.

Danas ćemo učiti o Munkhtsetseg Jalkhaajav,
skandinavskom odgoju djece
i indijanskim lovnim običajima.

Skandinavci uče djecu
da nema lošeg vremena,
samo loše odjeće.
Uče ih da misle,
ne i što da misle,
uče ih važnosti boravka na zraku,
u blatu, u prirodi.
Ne hvale ih,
nego pažnju usmjeravanju na dijete kao osobu,
"kako si tu izveo?"
"koliko ti je dugo trebalo?"
"uložio si puno truda".
Puštaju djecu da budu djeca,
i da uče kroz igru.

Naša djeca sjede u učionicama,
statično,
u režimu industrijskog radnika,
još od Marije Terezije.

Uče ih da su nafta i ugljen loši izvori energije,
(još uvijek nezamjenjivi)
a vjetroturbine dobri,
(jedan od ne funkcionalnijih obnovljivih izvora)
da treba reciklirati plastiku
(besmisleno,
staklo, papir, aluminij, da,
ali plastika sori,
nije baš tako jednostavno),
i nitko ne želi priznati da je nuklearna energija
jedina čista,
isplativa,
ne uništava krajobraz kao hidroelektrane,
ili vjetroturbine.
(profesorica je isfrustrirana
jer joj dijete mora napraviti projekt,
bez da koristi mozak,
i još mi gasi svjetla po kući,
da bi štedjela energiju,
a imamo sve štedne žarulje...)

Povezanost s prirodom,
kao majkom koja nas daruje,
kao skandinavci,
znali su i Indijanci.

Indijanci su to živjeli,
taj duh zahvale na ulovljenoj životinji,
zahvale majci prirodi na darovima,
u ravnoteži.
Ali divlji istjeraše pitome.

Ako uzmemo previše,
opljačkamo ju ko pijani tinejđeri,
i ona će nama vratiti stostruko.

Zato treba biti divlji na van,
pitom iznutra.

I zaustaviti profesoricu kad počne lupetati.



Domaća zadaća:
- tko je Munkhtsetseg Jalkhaajav i kakve veze ima sa Brgljezom?
- objasniti povezanost skoka bizona i dolaska bijelih doseljenika
- izabrati izvor energije i obrazložiti izbor

Snježno kraljevstvo – crtani film na hrvatskom

sinkroniziranicrtani.blog.hr

Ako tražiš animirani film koji istovremeno donosi čaroliju, emocije, avanturu i snažnu poruku o ljubavi – Snježno kraljevstvo je savršen izbor za cijelu obitelj. Ovaj Disneyjev hit, poznat i kao Frozen, postao je jedan od najgledanijih crtanih filmova svih vremena, a njegov sinkronizirani format omogućava da u njemu uživaju i najmlađi gledatelji na našem govornom području. Upravo zbog toga izraz “Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom” danas je među najčešće pretraživanim pojmovima kada roditelji traže kvalitetan sadržaj za svoju djecu.

Ako želiš pogledati film s vrhunskom sinkronizacijom, možeš pronaći verziju dostupnu online ovdje: Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom

Čarobna priča koja osvaja generacije

Radnja filma prati dvije sestre – Elzu i Annu, princeze kraljevstva Arendelle. Elza od rođenja posjeduje moć stvaranja leda i snijega, ali ne uspijeva kontrolirati svoje sposobnosti. Zbog straha da bi mogla povrijediti druge, skriva se od svijeta i potiskuje vlastite emocije. Anna, njezina mlađa sestra, sušta je suprotnost – otvorena, puna energije i željna ljubavi.

Nakon razotkrivanja Elzinih moći, koje uzrokuju vječnu zimu nad kraljevstvom, ona bježi u planine. Anna se tada upušta u opasnu avanturu kako bi pronašla sestru i spasila svoj dom. Putem susreće nesvakidašnje suputnike – planinara Kristoffa, njegovog vjernog soba Svena i veselog snjegovića Olafa – koji joj pomažu u potrazi.

Ova bajkovita priča o sestrinskoj ljubavi i prihvaćanju vlastitih razlika završava snažnom porukom: prava ljubav nije u romantičnoj zaljubljenosti, već u nesebičnom žrtvovanju za one koje volimo.

Zašto je Snježno kraljevstvo toliko popularno?

Popularnost ovog filma ne počiva samo na sjajnoj animaciji, već i na emocionalnoj dubini koju donosi. Djeca se povezuju s likovima kroz humor i avanturu, dok odrasli prepoznaju teme unutarnje borbe, straha, odgovornosti i samoprihvaćanja.

Ključne prednosti filma:
Snažna priča o obitelji i sestrinstvu
Fantastična glazba, uključujući svjetski poznatu pjesmu "Pusti me"
Humor prilagođen svim uzrastima
Prekrasna vizualna animacija
Likovi koji ostaju u sjećanju
Sve to čini Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom savršenim izborom za opuštenu obiteljsku večer.

Sinkronizacija na hrvatski jezik

Jedan od najvećih razloga popularnosti ovog filma u regiji je vrhunska hrvatska sinkronizacija. Glasove su posudili poznati glumci i pjevači koji su likovima dali dodatnu osobnost i toplinu.

Hrvatska verzija filma pruža:
Izvrsno prilagođene dijaloge
Izvedbe pjesama na hrvatskom jeziku
Emocionalnu izražajnost likova
Djeci olakšava razumijevanje radnje, a roditeljima omogućuje da bez distrakcije uživaju s mališanima.

Likovi koji osvajaju srca
Elza
Tajanstvena i krhka, ali izuzetno moćna. Elza predstavlja borbu s vlastitim strahovima i prihvaćanjem sebe onakvom kakva jesi.

Anna
Neustrašiva, odana i optimistična. Ona je pravi primjer da ljubav, hrabrost i upornost mogu promijeniti svijet.

Olaf
Snjegović kojeg obožavaju djeca – smiješan, topao i neopisivo simpatičan. Donosi dozu humora u najnapetijim trenucima.

Kristoff i Sven
Pouzdani suputnici na putovanju, koji svojom jednostavnošću i iskrenošću donose šarm cijeloj priči.

Pouke koje film nosi

Snježno kraljevstvo nije samo crtić za zabavu – on prenosi snažne poruke:
Budi ono što jesi
Ne zatvaraj srce pred svijetom
Obitelj je iznad svega
Prava ljubav podrazumijeva žrtvu
Strah se pobjeđuje hrabrošću i suosjećanjem

Zahvaljujući tim porukama, film je postao omiljen i među pedagozima, psiholozima i nastavnicima, kao primjer zdravih emotivnih obrazaca.

Idealno za kvalitetno obiteljsko vrijeme

U današnje digitalno doba teško je pronaći sadržaj koji istodobno zabavlja i uči. Upravo zato roditelji često biraju Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom jer znaju da djeca neće samo gledati nego i učiti važne životne lekcije kroz priču.

Zajedničko gledanje crtanih filmova stvara posebne obiteljske trenutke – djeca se osjećaju sigurno, a roditelji nisu zabrinuti zbog neprimjerenog sadržaja.

Gdje gledati Snježno kraljevstvo na hrvatskom?

Ako želiš jednostavan i pouzdan način da pustiš film bez traženja po raznim platformama, možeš ga pogledati ovdje: Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom

Stranica omogućuje pristup sinkroniziranoj verziji filma koja je prilagođena djeci i bez komplicirane registracije.
Zabavne aktivnosti nakon gledanja
Nakon filma možeš dodatno obogatiti dječje iskustvo:
Crtanje likova iz filma
Pjevanje pjesama “Pusti me” i drugih hitova
Izrada vlastitih snjegovića od papira ili plastelina
Gluma kratkih scena iz filma
Razgovor o emocijama likova
Ove aktivnosti pomažu djeci razvijati kreativnost, empatiju i komunikacijske vještine.

Snježno kraljevstvo crtani film na hrvatskom nije samo animirani hit – to je emotivno putovanje, poučna priča i neizostavan dio mnogih djetinjstava. Njegove pjesme, likovi i poruke ostaju u srcima gledatelja dugo nakon završetka filma.

Ako želiš svom djetetu pružiti vrhunsku zabavu uz siguran i kvalitetan sadržaj, ovo je film koji se gleda iznova i iznova – bez dosade i s uvijek istim oduševljenjem.