Sve kategorije po listama

Pamukkale

starrynight2022.blog.hr

Pamukkale (turski za "Pamučna palača") je kompleks jedinstvenih mineralnih izvora u jugozapadnoj Turskoj, u blizini grada Denizlija. Lokalitet se sastoji od toplih izvora i vapnenca travertina koji ima neobičan oblik plitkih terasastih bazena, nastalih prelijevanjem mineralne vode i taloženjem minerala.
Na njegovim toplicama izgrađen je antički grad Hierapolis u 2. stojeću pr. Kr. kao liječilište. U Hierapolisu se nalaze ostaci kupatila, hramova i drugih starogrčkih i starorimskih spomenika, te originalne ranokršćanske građevine, zbog čega je 1988. godine, zajedno s toplicama Pamukkale, upisan kao UNESCO-ova svjetska baština. Ovo područje se nalazi u dolini rijeke Menderes koje ima umjerenu klimu skoro cijele godine. Dugo je oko 2,000, a široko 600 i visoko oko 160 metara. Pamukkale ima 17 izvora u kojima voda ima temperaturu od 35°C do 100°C. Od njih se voda prolijeva nekih 320 metara do padine gdje se u terasama prelijeva preko padine duge 60-70 metara. Kalcijev karbonat u vodi se taloži i naposljetku postaje vapnencom, a ugljični dioksid se otpušta. Oko 499.9 mg CaCO3 se taloži svaki dan iz svake litre vode u savršenim klimatskim uvjetima.
https://en.wikipedia.org/wiki/Pamukkale



"Pamukkale vrteći sufije" odnose se na ceremoniju vrtećih derviša u regiji Pamukkale u Turskoj, što je duhovna i religijska izvedba ukorijenjena u sufijskom misticizmu. Ceremonija je meditativni ritual u kojem se derviši vrte kako bi postigli vezu s Bogom. Sudionici mogu svjedočiti mističnoj atmosferi s tradicionalnom glazbom i plesom, što predstavlja duhovno putovanje. Ceremonija je fizičko i duhovno putovanje, koje predstavlja putovanje duše prema prosvjetljenju i dosezanju Boga. Simbolika u odjeći: Bijele haljine derviša simboliziraju pokrov (grob), a njihovi visoki, stožasti šeširi (Sikke) simboliziraju nadgrobni spomenik. Čin skidanja ogrtača simbol je duhovne slobode. Samo vrtenje je oblik meditacije, način postizanja dublje veze s božanskim. Ceremonije se održavaju u atmosferskim i mističnim okruženjima, često u preuređenom karavan-saraju ili dvorani u obližnjem selu Karahayit. Ceremonija započinje molitvom, nakon čega slijedi "Kruženje oko Veleda", što simbolizira uskrsnuće. Derviši zatim počinju vrtjeti, a ritual završava nakon otprilike sat vremena. Iako može izgledati kao predstava za turiste, predstavljeno je kao pravi duhovni čin. Sudionici su prošli intenzivnu duhovnu i fizičku obuku za izvođenje rituala. Ceremonije se obično održavaju u Pamukkaleu ili blizu njega, često u obližnjem selu Karahayit. Ceremonija traje oko sat vremena, iako neke ture mogu produžiti ukupno iskustvo na dva sata, uključujući vrijeme putovanja. Budite spremni na duhovno i svečano iskustvo. Smatra se poštovanom vjerskom ceremonijom, stoga se potiče minimiziranje smetnji.


UČENJE
Niko od mene nije naučio vještinu gađanja iz luka a da od mene nije kasnije načinio sebi metu.
(Mudrosti sufista)


Link s prekrasnim fotografijama Pamukkale
https://www.propertyturkey.com/blog-turkey/pamukkale-turkeys-most-visited-tourist-attraction

Još jedan link: Pamukkale, jedinstveno čudo prirode u svijetu koje morate posjetiti
https://www.novilist.hr/life/pamukkale-jedinstveno-cudo-prirode-u-svijetu-koje-morate-posjetiti/?meta_refresh=true

Kava vs. čaj: mala dnevna kriza

dusakojaluta.blog.hr

Ja sam od onih ljudi koji ne ustaju iz kreveta bez mirisa kave. Ne zato što sam razmažena, nego zato što bi svijet bez tog mirisa jednostavno mogao pričekati. Godinama sam vjerovala da mi krv teče u omjeru 70% kava, 30% očaj. Taj prvi gutljaj bio je sve, reset, smisao, razlog da uopće razgovaram s ljudima. I tako sve do trenutka kad je kava, moja voljena, počela raditi protiv mene. Odjednom mi više nije davala energiju, nego traumu, mučninu, drhtanje ruku, bolovi u trbuhu i blagi osjećaj da bih najradije pobjegla od same sebe.... Možda je i zbog nove terapije koju pijem, ne znam. Kad sam već kod toga, posvetit ću jedan post samo tome.
I tako sam, protiv svih svojih životnih uvjerenja, pokušala zamijeniti kavu čajem. Crnim, naravno jer ako već gubim volju za životom, neću još i s kamilicom u ruke. I, iskreno? Fini su ti čajevi. Imaju neku dostojanstvenu mirnoću, kao da znaju da nisu kava, ali se ne trude glumiti. Samo... ne razbude me. Nakon njega ne čujem ptice, ne osjećam svrhu, samo lagano pulsirajuću glavobolju i čežnju za onim starim, toksičnim odnosom u kojem sam barem znala što dobivam: nervozu, ali i snagu da preživim dan.
Još uvijek ne mogu potpuno bez kave ujutro, to je moj ritual, moj životni pogon. Ali popodne sam počela s crnim čajem. Dobar je. Nije kava, jasno, ali nije ni za baciti. Ima neku finu, mirnu energiju koja polako nadomješta onu buru kofeina. Glavobolja se smanjuje, dan više ne oscilira između euforije i iznemoglosti, a ja polako učim voljeti taj novi, sporiji ritam.
I tako moj popodnevni čaj postaje više od napitka. Mali ritual s mini porukicama na vrećicama koje me tješe, motiviraju i ponekad natjeraju da se nasmijem. Znam da ovaj čaj nije za usporedbu s nekim „pravim“ organskim crnim čajem koji vjerojatno košta kao suho zlato, ali za početak, za ovaj kaotični život i moj eksperiment s manje kave, sasvim je u redu. Dovoljno dobar da mi dan ne padne u nesvjest, ali dovoljno skroman da ne zaboravim kako izgleda prava kava.



Ako šalica čaja to ne može popraviti, napravi još jednu.

Moje tajne

modrinaneba.blog.hr

Moje tajne žive tiho, negdje između misli i srca.
Neke od njih su slatke i čuvaju me, podsjećajući da i ja imam svoj svijet koji nitko drugi ne poznaje.
Druge su teže, nose teret odluka, strahova i pitanja bez odgovora

Foto: Maria Yedra Martinez (dozvola autora)

Stotka

dusakojaluta.blog.hr

Ne znam kad se to dogodilo, ali prošla sam stotku — više od 100 postova.
Sto puta sam kliknula “objavi”. Sto puta pomislila “ovo vjerojatno nema smisla”.
Ne znam je li to dokaz upornosti, tvrdoglavosti ili jednostavno činjenice da imam previše misli koje ne žele šutjeti.

Hvala svima koji su čitali, komentirali, savjetovali ili barem klimnuli glavom i možda se nasmijali.
Hvala i onima koji ne komentiraju ništa, samo čitaju u tišini. Znam da ste tu.

Hvala na podršci, na porukama i svajetima jer svaki put kad to pročitam, znam da nisam jedina koja vodi male unutarnje ratove između “budi smirena” i “Ništa nema smisla”.

Ovaj blog je počeo kao način da preživim dan, a završio kao grupna terapija s nepoznatima koji me razumiju bolje od nekih poznatih.

Dakle, hvala što ste tu, što čitate, što ste izdržali 100 mojih postova.
Ili barem pola. Ili tri.
Računa se.

Samo bez panike molim!

nachtfresser.blog.hr

Jutros u šetnji s Jinom:


Najviše sam jučer sa zavojem preko oka meditirao o sadržaju jednog deprimirajućeg razgovora u čekaonici i panici koja je nastala za vrijeme zahvata, te prije toga kod pregledu na aparatu ponovljeno pitanje kako ja subjektivno osjećam svoj vid. Mnogo toga je trulo, još najmanje trenutno pogrešno reagiranje za vrijeme tog istog zahvata, događa se, kao i kod mene ta pucanja kapilara, ali o tome me nitko nije pitao. Uglavnom skinuo sam jutros povez, vidim dobro, mada estetski dojam nije za pet.
Na FB sam išao uglavnom vidjeti koliko je lajkova skupio ošišani Jin, te škicnuti Katarinin new look koji uglavnom kritiziraju, a ja ga opet nisam vidio, jer mi algoritam sskrenuo pozornost s videom mladih hrvatskih i srpskih karataša, kako zajedno navijaju na tribinama pod svojim zastavama, koje eto, meni alergičnom na sve stijegove, ovaj put nisu smetale. Inače pročitao sam ispod posta kod AnnaBonni1 neke komentare, da bi se karataši i sami obranili od maskiranih klinaca, ne, dečki pod kapuljačama su bili opremljeni standardno huliganski s palicama i bokserima, a takve goloruki istrenirani sportaši mlate uglavnom samo u akcijskim filmovima.

Zašto pišemo nakon 50-te

liviodinspiracija.blog.hr

Puno pišem i na poslu, ali to je sasvim drugačiji oblik pisanja od onoga za koji mi se odnedavno javila duboka potreba. U ovom tekstu pokušavam istražiti što nas potiče da počnemo pisati u zrelim godinama – nakon pedesete – i nameću mi se sljedeći odgovori.

S godinama svi skupljamo bogatstvo životnog iskustva – uspjehe i gubitke, radosti i tuge, odnose – što prirodno potiče potrebu za unutarnjim promišljanjem.

Glavni motivi koji nas potiču na pisanje su introspektivne i emocionalne prirode: razmišljanje o vlastitom životnom putu, smislu i prolaznosti; potreba za izražavanjem unutarnjih osjećaja; želja za prihvaćanjem sebe i svijeta oko sebe; te traženje unutarnjeg mira kroz verbalni i estetski izraz.

Pisanje je idealan oblik i alat izražavanja – omogućuje oblikovanje iskustava koja riječi svakodnevnice teško mogu prenijeti, izražavanje unutarnjeg stanja, obradu prošlosti i prenošenje životnih lekcija na način koji je istovremeno osoban i univerzalan.

Da bi se pisalo, nužni su vrijeme i sloboda. Tek tada se otvara prostor za kreativni rad, jer su profesionalne i obiteljske obaveze drugačije raspoređene ili značajno smanjene.

Javljanje potrebe za pisanjem u zrelim godinama nije slučajno. Pisanje tada postaje jezik iskustva i emocionalne mudrosti – način da se ostavi trag koji je istovremeno osoban i univerzalan.

Koji je vaš stav prema tome?

ZDS je antifašistički pozdrav

goto.blog.hr

Za Dom spremni (Pro patria paratus, lat. (Ciceron)) je vjekovni žal za Republikom (prvotno Rimskom, pa onda za svima koje nisu bile, a u čast i obranu svima koje jesu, pa tako i Republici Hrvatskoj (u čijoj su obrani svi koristili Za Dom spremni!)).

Ako je to ustaška izmišljotina (a ne Ciceronova sintagma (sintagma je jezični pojam koji označava skup od najmanje dvije gramatički povezane punoznačne riječi koje u rečenici čine cjelinu i imaju jedinstveno značenje), a ako je Ciceronova onda nije ustaška)(a ustaša je bilo u više navrata (pričuvni sastav u domobranstvu Trojedne kraljevine, muslimanski ustanici protiv Austro-Ugarskog ulaska vojskom u BiH, NDH, ...)) onda treba pitati ustaše što to znači i zbog čega su koristitli (Za Dom i Poglavnika! Spremni!).

Ustaše nisu voljele mUssolinija (koji je ovlastio zeta grofa Ciania u pregovorima s Kraljevinom Jugoslavijom, koja je za sporazum tražila isporučivanje zatočenih ustaša, koji su svi u Jugoslaviji bili osuđeni na smrt, a pregovori su trajali četiri godine, malo kraće nego njihovo zatočeništvo ...).
Ni nacisti ni fašisti nisu bili ustašama omiljeni.

Koristeći Ciceronovu sintagmu (koj je nastala kao poticaj za obranu Republike (res public - vlast naroda)) nedvosmisleno su poručili diktatorskim vođama da su protiv (antifašisti).
Ustaški su se suprostavljali Kralju (aLeksandru), mUssoliniju, HiTleru, ...

Oni su bili antifašiti (a sudbina da su fašizam i nacizam kominternovsko staljinističko sovjetsko ruska smicalica, nisu bez udovoljavanju toj nemani mogli biti ratni pobjednici). Ali oni nisu ni birali pobjedničku već istinsku stranu - stranu prava i pravednosti (Pravaši).

U istom smislu (obrana narodne vlasti)(republike) istu su sintagmu (ZDS) koristili branitelji 91.

Zbog metodike, intelektualne prakse i istine.
Zapamtite.

Chariots Of Fire from Mythodea

modrinaneba.blog.hr

Poklanjam ti....

taango.blog.hr

Crkva sv. Kvirina (chiesa di San Quirino) - povijesni ugovor i proglašenja vitezova

viatrix.blog.hr

Na zapadnom dijelu Općine Cormons, zapadno od istoimenog naselja, u pokrajini Gorica, regija Furlanija-Julijska krajina, nalazi se naselje San Quirino s tridesetak stanovnika. Ulica Via Molin Nuovo proteže se od groblja u Cormonsu prema zapadu, a otprilike jedan kilometar od groblja je raskršće koje vodi prema kamenolomu Sgibim II. Šestotina metara od tog raskršća nalaze se ostaci jednobrodne crkve sv. Kvirina (chiesa di San Quirino) koju smo posjetili.



Priča se nastavlja... Kliknite!

Venecuelska nafta

baton.blog.hr

Unatoč koncentraciji američkog oružja u Karibima, ako se pita Trumpa, rata u Venezueli neće biti.
Za objasniti zavrzlamu oko mogućeg rata Venezuele i SAD-a, treba najprije reći da se ne radi ni o kakvom povodu sprječavanja šverca venecuelske droge u SAD-e, jer je priliv te droge tek 4% od ukupnog šverca, i za opravdati taj povod trebalo bi prvenstveno napasti Mexico i Columbiju.



Povod eventualnog vojnog angažmana SAD-a u Venezueli je promjena režima, a koji bi na vlast doveo, zbog američkih sankcija osiromašenom narodu, omraženu nobelovku i bogatašicu Machado, koja je ovih dana javno pozvala Trupma da bombardira njenu vlastitu zemlju. A sve kako bi Američke i Britanske bankarske institucije profitirali na ulaganja u njegovu proizvodnju, te tako zadobili hipoteku koja im omogućuje daljnja kreditiranja. Upravo je to glavna sumnja da će Trump započeti rat.
Trump je, u predizborno doba, imao sastanak sa užom grupom ljudi, gdje je doslovno rekao "treba stati na kraj međunarodnoj bankarskoj oligarhiji". Stoga, bez ulaženja u njegove osobne povode, sumnjam da bi započeo rat koji bi tu oligarhiju dodatno osnažio.

S druge strane ipak! Venecuelske naftne rezerve procjenjuju se na 304 milijardi barela (s rezervom, jer nitko ne zna tko i kako procjenjuje vrijednost bilo kojeg nalazišta), s tim bogatstvom bi Wall Street i američke banke mogle dati novu kreditnu injekciju Americi koji bi ovu državu vratio na stare staze slave.
Zaključak: da se pita Trumpa, rat neće započeti, ali se Trumpa jako malo pita, pobijediti će oni s više utjecaja, dubljim džepom i dužim štapom.

11.11. DAN SAMACA

zemlja2.blog.hr

11.11. DAN SAMACA











Danas je dan samaca. Postoji od 11.11.1993.


Četvero kineskih studenata, poistovjetilo je
pet jedinica u datumu sa samcima. Odlučili su proslaviti svoj samački život i ljubav prema sebi.
Nisu očekivali da će njihova studentska šala prerasti u međunarodni dan samaca.


Ovaj globalni fenomen je praznik neženja, neprihvaćenih, a slavi neovisnost, samostalnost i ljubav prema sebi.


Ali postoji i niz pitanja.
Što nosi brak? Da li brak daje osjećaj sigurnosti?
Financijski benefit? Štiti li od usamljenosti?


Što u starijoj dobi?
Posebno pitanje su djeca. Djeca su uvijek blagoslov. Mala i velika. Potporanj u starijoj dobi.
Ali kako je danas dan samaca danas, ajmo ga proslaviti.
Bili samac ili ne, posvetimo sebi posebnu pažnju i priuštimo si ono što posebno volimo.
Družimo se sa ljudima koje posebno volimo, neovisno jesu li samci ili ne.


Tko ima kućnog ljubimca, neka ga dodatno mazi.


Kupite si nešto što dugo želite ili otiđite na mjesto koje vas veseli.


Napravite plan za budućnost, koji vam može poboljšati ili oplemeniti život.


Budite svoj prijatelj.
Samački život ne znači biti usamljen. Ljudi mogu biti usamljeni i u zajednici.



Svjetski dan samaca podsjeća nas da je vrijeme koje ulažemo u nas jednako važno kao i vrijeme koje ulažemo u druge.




Izvor: Elegant hr.

Demonska verzija mene (ako pitate mog muža, zna sve o njoj)

dusakojaluta.blog.hr

Još jedan vrlo mračan i težak simptom graničnog poremećaja ličnosti.

Donedavno nisam znala da to proživljavam, da je to dio mog života. Mislila sam da svi samo pretjeruju.
Ali ispada da postoji i riječ za to — splitanje.

To je trenutak kad moj mozak odluči da stvarnost više nije sigurno mjesto, pa napravi svoj vlastiti svemir.
U tom svemiru, svi su protiv mene, sve je prijetnja, a ja reagiram kao da me napadaju lavovi, ne ljudi koji samo žele večerati u miru.

U sekundi nestaje nijansa. Netko mi nešto kaže ja to čujem kao napad.
Ton glasa se pretvara u optužbu, pogled u prijetnju.
Sve postaje crno-bijelo: ili me voliš bezuvjetno, ili me mrziš.
I ja biram stranu, borbenu.

Tad sam uvjerena da me netko proganja, da me želi otrovati, da je osoba kraj mene zapravo čudovište koje se pretvara da me voli.
To nije metafora, ja to stvarno vjerujem.
Srce mi lupa, tijelo se sprema za bijeg, mozak sklapa teoriju zavjere brzinom svjetlosti.
I u tom trenutku, sve to ima savršeni smisao.

Problem je što ja toga nisam svjesna. U tom trenutku, to je stvarno.
Moj mozak ne zna da je to epizoda, on zna da je opasnost tu, odmah.
A kad prođe, kao da netko obriše snimku.
Sjećam se samo tišine u kući i muža koji hoda oprezno, kao da sam mina.
I onda kreće slagalica: što sam rekla, što se dogodilo, zašto se svi ponašaju čudno.

Sad kad znam što je to, pokušavam uhvatiti tragove, mikro-signale da dolazi.
Ali još uvijek ne znam točno što ga pali.
Uglavnom, mozak klikne, ja nestanem, a kad se vratim, treba mi nekoliko dana da ponovno povjerujem ljudima koje volim.
I sebi.

Knjige to opisuju kao mini psihotični napadaj koji uopće nije ugodan,
pogotovo za ljude koji su meta u tom trenutku.

Kad želje nadvladaju potrebe: mjerila koja smo izgubili

liviodinspiracija.blog.hr

Živimo u vremenu u kojem prosječan čovjek sve teže razlikuje želje od potreba.
Onaj tko ima novac može gotovo sve kupiti, ali ga malo što uistinu može ispuniti.

Nekada su potrebe bile jednostavne — sigurnost, krov nad glavom, hrana, obitelj i pripadnost.
Danas su se nametnula nova mjerila: sve se manje više mjeri brojkama i stvarima — količinom novca, kvadratima, automobilima, brojem lajkova i pratitelja.
Skoro da su nestala ona stara mjerila po kojima se veličina čovjeka mjerila karakterom, poštenjem i ljudskošću.

Kultura konzumerizma ne prodaje proizvod, nego osjećaj nepotpunosti.
Uvjerava nas da stalno nešto trebamo — noviji auto i model mobitela, bolji izgled, uspješniji život.
Tako polako gubimo sposobnost razlikovati ono što zaista trebamo od onoga što nam je nametnuto
i postajemo savršeni subjekti potrošnje — uvijek u potrazi, nikad ispunjeni.

No što ako toga postanemo svjesni i postavimo si pitanje:
tko sam ja kad više ništa ne želim?

Možda bismo tada shvatili da nam ne treba više, nego upravo suprotno — manje.
Manje trčanja za novcem, manje stvari, manje iluzija.
I da je sve što tražimo oduvijek bilo u nama — i u onim dobrim ljudima oko nas.
Možda bismo tada poželjeli vratiti se starim mjerilima — onima koja su nas činila ljudima.

A što vi mislite?

Remont

nachtfresser.blog.hr

Jučer je bio dan uljepšavanja blogerica i mog Jina, što kod frizerke, što u kućnoj verziji, što saznajemo preko društvenih mreža i vidimo da je dobro prošao, Jinova frizerka mu je na naše iznenađenje ostavila brkove, ne miješamo se, ona zna što je "in", a gospodin Jin je ili hipik ili šminker i sad u stare dane, nema trećeg. Bloger Euro je jučer, srećom s dobrih početnih pozicija započeo s remontom, a ja danas u dogledno vrijeme koračak u novu neizvjesnost. Jutro sam prije svog remonta započeo remontom svog računala, odnosno drugaričinog starog rezervnog, jer sve moje virusi bez pardona ruše, vidim da su sad i programi za prebacivanje slika na blog meni prvi put na hrvatskom, možda će i ovaj za promjenu domoljubno funkcionirati, ako ne, danas ćemo iščekivati rezultat mog nespokoja bez Jinove slike koja ionako ide i ne FB..