Stil
cool
Isključi prikazivanje slika20
uto
01/26
SIČ NAJBOLJA U TRENERSKOJ ŠKOLI
zgmazoretkinje.blog.hr
Ovaj vikend smo imali ispite za Trenersku školu. Bilo je nešto palih polaznika, ne previše. Najbolje rezultate ima Paula Sičaja iz Zagreba koja je devet odličnih ocjena i jednu vrlo dobru. Time se izjednačila sa ocjenama sa polaznicom od prije dvije godine Teodora Tomašević iz Bele Crkve (Srbija) koja je do sada imala najbolje ocjene. Ogromno bravo Sič!
Sad još ostaje da vidimo kakvu će odjenu Sič dobiti na prakričnom ispitu.
- četvrtak 22.1. u 18:00 sati hotel Westin (Izbor za sportaša godine sa invaliditetom), o/o Suza
- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????
- srijeda 4.2. u ???? sati Arena Zagreb (međunarodni turnir UWW Zagreb), o/o ????
- četvrtak 5.2. u ???? sati Arena Zagreb (međunarodni turnir UWW Zagreb), o/o ????
- petak 6.2. u ???? sati Arena Zagreb (međunarodni turnir UWW Zagreb), o/o ????
- subota 7.2. u ???? sati Arena Zagreb (međunarodni turnir UWW Zagreb), o/o ????
- nedjelja 8.2. u ???? sati Arena Zagreb (međunarodni turnir UWW Zagreb), o/o ????
- subota 14.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Istra), o/o ????
- subota 28.2. u ???? sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Gorica), o/o ????
LJETNI KAMP
Ljetne kampove radimo svake godine:
- do sada smo imali 12 ljetnih kampova (prvi 2014.)
- prije smo odlazili u Crivenicu, no zadnji 9 godina smo u Posedarju
- 523 mažoretkinja je do sada bilo u Ljetnom kampu
Svake godine u ljetnom kampu potrošimo 314 kg hrane:
- 70 kg mesa
- 35 kg priloga
- 30 kg kruha
- 20 kg salate
- 15 kg deserta
- 15 kg voća
- 10 kg kompota
- 14 kg mussla i žitarica
- 100 bureka
- 60 pizza
- 60 jogurta
- 1 kg kave
- 50 litara različitih pića
- 350 listova papira
- 1200 novčanica "mažoret kuna"
- sa sobom donesemo oko 30 kubičinih metara opreme
SAVJET
Savjet Zagrebačkih mažoretkinja je tijelo koje savjetuje upravu i trenere oko bitnih odluka Seniorskog 1A. Članovi savjeta su predvodnice, razvodnice i nekoliko djevojaka 1. formacije S1A, trenerice S1A i Šef.
Savjet raspravlja o
- Izboru razvodnica
- Mažoretkinjama koje ulaze u 1. formaciju S1A
- Prvim zamjenama i djevojkama koje ulaze u S1A
- Novim članovima Savjeta
- Kome se daju uniforme
- Pohvalama u timu
- Kaznama za prekršitelje pravila tima
- Strategiji tima
- Dodatnim treninzima, turnejama, team buildinzima i drugim aktivnostima tima
- Raspravlja o predvodnicama tima, te daje mišljenje o budućim predvodnicama
- Ostalim bitnim pitanjima koja utječu na budućnost tima
Savjet o većini svojih odluka glasa, no koji puta se traži i konsenzus Savjeta. Nemalo puta se desilo da Savjet donese potpuno suprotnu odluku stavu Uprave i da Uprava prihvati odluku Savjeta. Gotovo nikada se ne desi da Uprava ne prihvati odluku Savjeta (ukupno u 24-godišnjoj povijesti Savjeta to se desilo tek 3 puta).
Savjet se sastaje po potrebi, a sjednice Savjeta znaju trajati i po nekoliko sati, čak i više dana ako se ne uspije donijeti odluka na jednoj sjednici.
MEDVEDGRAD
Mevedgrad (Arx Ursina) je utvrda i stari grad na Medvednici (brdo Mali Plazur) koji je sagrađen 1254. godine nakon provale Tatara (1242.), a utemeljio ga je zagrebački biskup Filip kako bi branio Kaptol i biskupske posjede. Kako je utvrda sagrađena na kraljevoj zemlji Bela IV ju je prisvojio nakon smrti Filipa. Utvrda je stoga bila predmet sukoba između svjetovne i crkvene vlasti. 1436. vlasnici Medvedgrada su postali Grofovi Celjski. Krajem sedamdesetih Medvedgrad je restauriran.
Medvedgrad je vremenom postao sinonim za zlo, te su se oko njega predale mnoge priče i legende, od kojih je najpoznatija ona o Crnoj kraljici (Barbara Celjska, žena hrvatsko-ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog), koja je prodala dušu vragu. Tvrdi se da je njeno blago još danas zakopano negdje u unutrašnjosti medvedgradskih zidina. Stoga je u tajnim kaptolskim zapisima Medvedgrad prozvan Maledictum Castrum Medved (Prokleti grad).
Grad ima kapelu i Oltar domovine (spomenik žrtvama Domovinskog rata). Danas je Medvedgrad izletište sa najljepšim pogledom na grad, te nacionalnim restoranom u podrumu stambene zgrade.
Zagrebačke mažoretkinje su imale nekoliko nastupa na Medvedgradu, a najupečatljiviji je bio postavljanje ogromne zastave koju je predsjednik Tuđman postavio na Kninsku tvrđavu prilikom oslobađanja Knina.
KAK PURGERI ZOVU SVOJE TRGOVE I ULICE
Trgač ili Trg = Trg bana Josipa Jelačića
Pod vurom = javni sat na Trgu bana Jelačića, omiljeno mjesto sastanka poglavito zaljubljenih
Pod repom = još jedno sastajalište purgera i to kod spomenika banu Jelačiću
Kazališni trg = današnji Trg Republike Hrvatske koji je mijenjao naziv čak 8 puta (1878. Sajmišni trg, 1888. Sveučilišni trg, 1919. Wilsonov trg, 1927. Trg kralja Aleksandra I, 1941. Trg I., 1945. Kazališni trg, 1946. Trg Maršala Tita, 2017. Trg Republike Hrvatske), no pravi purgeri su ga uvijek zvali Kazališni trg zbog HNK koji je na centralnom mjestu trga
Štros = Strossmayerovo šetalište na Gornjem gradu
Cvjetni plac = Trg Petra Preradovića
Keglbajs ili Keglić (Keglevićev trg) = kvart koji se danas zove Trg Francuske Republike
Britanac, Ilički Plac ili Mali Plac = Britanski trg
Glavni = onaj tko za Trg kralja Tomislava ne kaže Glavni nije iz Zagreba
Kvatrić = Kvaterikov trg
Đamija = Trg žrtava fašizma (jer je tamo bila đamija tijekom NDH), tako smo ga zvali i za komunizma iako je to nasljeđe NDH, ali ni komunisti to nisu mogli iskorijeniti iz purgera
Pimpekplac = spomenik golog atletičara na uglu Svetica i Maksimirske, mjesto sastanka ljudi koji idu na Maksimirski stadion ili Maksimirski park (ZOO)
Tkalča = Ulica Ivana Tkalčića
Nikoličina ulica = Ulica Nikole Tesle
Prilaz = danas Prilaz Giure Deželića, bio je Prilaz JNA, a purgeri su ga uvijek zvali samo Prilaz
Zeleni val = postoje dvije ulice i to „gornji“ (sjeverni) koji je zapravo Boškovićeva-Hebrangova-Klaićeva, i „doljni“ (južni) koji je zapravo Kršnjavoga-Žerjavića-B.Trenka-P.Hatza, no ove nazive ne zna ni jedan purger, već ih jednostavno zove Zeleni val jer su tako sinkronizirani semofori
Špica = Bogovićeva ulica, subotom prije podne tamo se „treba biti viđen“
Miškecov prolaz = Prolaz Sestara Baković između Masarykove i Varšavske, ime dobio po mladiću koji je živio u kotlovnici tadašnjeg kina Balkan (danas Europa), bio cirkusant i nakon što je sve izgubio u ratu bio prisiljen živjeti u kotlovnici, i svirao je vergl
Neboder prolaz = prolaz ispod Nebodera na Trgu bana Jelačića koji se službeno zove Petrićev prolaz
Stara Vlaška = dio Vlaške ulice koji se proteže između Bakačeve i Palmotićeve
Gluhakova = je danas Gospodska, ali svima je i dalje Gluhakova
Grič = Gornji grad
Črnkas, Črnek = Črnomerec
Đu'brava = Dubrava
Pešća = Peščenica
Pruđe = Zapruđe
Folka = Folnegovićevo naselja
Rotor = iako Zagreb ima više rotora, pa i većih poput onog kod Zapruđa, jedini „pravi“ je onaj kod Kajzerice
Stari autoput = Zagrebačka i Slavonska avenija zajedno, naziv je dobio jer je to bila prva glavna tranzitna prometnica (tada na periferiji) prije izgradnje Zagrebačke zaobilaznice
Petlja = iako ima puno petlji, samo je jedna „petlja“ na Držićevoj i Slavonskoj
Zaobilaznica = Autoput A3 koji se proteže od Jankomira do Ivanje Reke i preusmjerava tranzitni promet izvan Zagreba
Burza = zgrada Hrvatske narodne banke jer je 1927. napravljena kao Zagrebačka burza
Gumica = Autobusni kolodvor (naziv je dobio jer su se sedamdesetih jedino tamo mogli kupiti kondomi)
Kockica = nekad zgrada CK SKJ, danas je u njoj nekoliko ministarstava, za kvart se kaže „Kod Kockice“ iako je on zapravo Trnje Jug
Vinogradska bolnica= KBC Sestre Milosrdnice
Rebro = KBC Zagreb
Zajčeva bolnica = KB Markur
Klaićeva bolnica = Klinika za dječje bolesti
Ludnica ili Ludara = Psihijatrijska bolnica Vrapče
Interkonti = Hotel Westin
Sava = Studentski dom Stjepan Radić
Remiza = Okretište tramvaja na Trešnjevci iako Zagreb zapravo ima dvije „remize“ tj. spremišta tramvaja, tu na Trešnjevci i drugu na Dubravi, svi Remizom zovu ovu stariju trešnjevačku
Hrelić = najveći zagrebački buvljak i sajam automobila na Jakuševcu
Sljeme (ili Sleme) = zapravo purgeri tako zovu cijelu Medvjednicu iako je to samo njen vrh
K CARU AUSTRIJSKOMU
U 19. stoljeću jedno od prvih svratišta bilo je u Ilici 4, gdje je Teodor Demetar 1837. izgradio jednokatnicu i uredio svratište "K caru austrijanskomu". 1867. izgrađen je i drugi kat pa je svratište uređeno u reprezentativni "Hotel k caru austrijanskomu" u kojem su odsjedali visoki dostojanstvenici i najvažniji gosti grada. Upravo zato je hotel među prvima u Zagrebu, 1881, dobio telefon, a 1887. i električnu rasvjetu.
U hotelu je otvorena i prva zagrebačka putnička agencija, 1.4.1840, a ispred nje je svaki dan vozila kočija do Varaždina i Beča.
Odmah do "Hotela k caru austrijanskomu" bilo je na Ilici 6, svratište "K ugarskoj kruni" čija je glavna atrakcija bila biljar i najbolji gulaš u gradu. I tamo je od 1844. bila putnička agencija, a kočija je išla do Karlovca, kasnije i do Budimpešte. 1868. srušeno je svratište i napravljen "Hotel k kruni Ugarskoj" (1894. preimenovan u "Hotel Grand"). Veliki bečki trgovci Kastner i Öhler su 1911. pretvrili oba hotela u popularnu robnu kuću, a 1929. su preuredili pročelje i time napravili jedan od najvećih kulturocida i sramota grada Zagreba. Nakon 2. svjetskog rata u tom prostoru je bila NAMA.
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 11. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
...nastavak u iduće postu...
13
uto
01/26
KRENULA SEZONA
zgmazoretkinje.blog.hr
Krenula je sezona. Svi timovi od ponedjeljka imaju treninge. Sad se spremamo za veliki godišnji koncert "Mažoret bajka".
- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????
- četvrtak 22.1. u 18:00 sati hotel Westin (Izbor za sportaša godine sa invaliditetom), o/o Suza
- ponedjeljak 2.2. u 16:45 sati službeni ulaz Maksimirskog stadiona (Dinamo-Vukovar), o/o ????
KOLIKO HUMANITARNIH NASTUPA SMO ODRADILI
Od prosinca 1993. do danas. odradili smo 406 humanitarnih nastupa. Naš prvi humanitarni nastup bio je podjela poklona djeci palih hrvatskih vojnika na Božićnom sajmu Zagrebačkog velesajma, 22.12.1993.
KAKO SE PROIZVODE ŠTAPOVI
Zagrebačke mažoretkinje nikada nisu uvozile štapove. Uvijek smo ih proizvodili sami, a nakon 30 godine proizveli smo preko 110.000 štapova.
DRVENI ŠTAPOVI
Prve štapove proizveli smo prije više od 28 godine, davne 1993. godine. Bio je to doslovce štap iz kućne radinosti. Imao je plavu palicu i žutu nepravilnu kuglu, te žute resice iz kugle. Nikako nam nije bilo jasno zašto „trokira“ prilikom vrtnje, t.j. nepravilno se okreće. Morate znati da u to vrijeme nije bilo interneta, a da je u Hrvatskoj bilo tek tri mažoret tima, koji ili nisu imali štapove ili su imali štap sa jednom kuglom. Dok nam jedan tata, profesor fizike, nije rekao da je to zato što je kugla teža na jednoj strani. Stoga smo pokušali sa dvije kugle i ostali totalno pozitivno šokirani. Plavo-žuti štapovi su kasnije promijenjene u plave štapove sa bijelim kuglama, koji su krajem devedesetih godina postali bijeli štapovi sa plavim kuglama. No, kako su plave kugle ostavljale tragove po zidu, a bijele su i bolje opisivale kružnicu što daje bolji efekt kod bacanja i rotacija, nekoliko godina kasnije ponovno smo se vratili na plave palice i bijele kugle, što imamo i do danas.
Prvi seriju manufakturnih štapova napravili smo 1994, njih stotinjak. Štapove smo radili tako da smo kupovali dva metara dugačke palice koje smo rezali na 60 cm, dok smo kugle dali tokariti. Sami smo lakirali štapove i spajali ih. I danas slično proizvodimo drvene štapove. Kugle i dalje dajemo tokariti našem stalnom proizvođaču, samo što palice dajemo strojno rezati i baždariti. Potom se kugle i palica lakiraju prvo temeljnim lakom, a potom sa dvije boje koje zahtjeva naručilac. Ovo lakiranje se obavlja u posebno izrađenom gnijezdu za lakiranje, te se suše na visokim temperaturama na posebnim kalupima. Nakon toga se štap spaja posebnim ljepilom. Godišnje proizvedemo oko 300 drvenih štapova za nekoliko mažoret-timova.
1995. godine naša nova trenerica Virginie Cathelain iz Francuske je sa sobom donijela metalne štapove iz SAD-a. Ovi štapovi su nas očarali, a sa njima smo mogli daleko više. Stoga smo krenuli sa intenzivnim istraživanjem kako materijala, tako i zakonitosti štapa. Za tu svrhu angažirali smo niz vrhunskih stručnjaka koji su ustanovili kakav omjer težine same palice i utega treba biti, kakav treba biti oblik utega, koje materijale trebamo napraviti, te na koji način spajati komponente. U tu svrhu je izrađen i elaborat. Nakon toga smo izradili nekoliko protutipa i dali ih mažoretkinjama na testiranje. Temeljem tih proučavanja i testiranja smo se odlučili za slijedeće:
1. Štapovi će imati zvjezdaste stožaste nastavke (okrugli se kod pada otkotrljaju nekoliko metara, a zvjezdasti se zaustave već nakon pola metra)
2. Štapovi će imati stožaste nastavka različitih veličina (manju i veću)
3. Pod manjim stošcem će biti teži i duži uteg, pod većim lakši i kraći. Težina većeg stošca + manjeg utaga = težini manjeg stošca + većeg utega
4. Definirali smo težine utega i stožaca radi centripetalne sile
5. Definirali smo težinu i debljinu palica
6. Definirali smo materijale i debljinu stjenki palice
7. Definirali smo da štap mora biti balansiran na +/- 1 mm
Potom smo u svibnju 1997. napravili gnijezda za vulkanizaciju gumenih stožaca i prvu seriju metalnih štapova, te jedini imali metalne štapove na prvom državnom prvenstvu mažoretkinja RH. Istime smo štapove počeli prodavati i drugim timovima u Hrvatskoj. Nažalost trebalo nam je dvije godine i stotine reklamiranih štapova da proizvedemo dovoljno dobar proizvod. Glavni problemi su bili savijanje palice nakon malog broja padova na pod, pucanje gume stošca, brzo mijenjanje bolje gume iz bijele u smeđu, posebno na suncu, odvajanje glave stošca od tijela, pretvrda guma stošca, pucanje prokroma na palici zbog čega se od istog moglo porezati, ispadanje utega iz tijela palice. Nekoliko puta smo mijenjali načine učvršćivanja utega, ako i oblike istih. U prvoj godini 80% štapova je reklamirano, a potom su po cijele serije bile vraćene. Za reklamiranje štapova (mi smo preuzimali sve troškove poštarine i reklamacija) smo potrošili ogroman iznos novaca, nekoliko tisuća EUR. No, na kraju smo dobili odličan i konkurentan proizvod, tako da smo u prošloj godini imali tak jedan jedini reklamirani štap. Konkurentnost se očituje i u tome da je naš štap za 5% jeftiniji od najjeftinijeg mađarskog, te oko 30% od najjeftinijeg američkog štapa.
KAKO DANAS PROIZVODIMO ŠTAPOVE
Štapovi se danas proizvode manufakturno. Iz Italije uvozimo tijelo štapa i to u serijama od po 5 kilometara. Tijelo se reže na potrebne dimenzije od 45, 50, 55, 60, 65, 70 i 75 cm, a moguće su i dimenzije po narudžbi. Sve ostalo proizvodi se u Hrvatskoj. Utezi se strojno tokare na propisane dužine i dimenzije te se posebnim hladnim, pa potom vrućim postupkom ubacuju u tijelo štapa i tamo lijepi. Gumi se dodaju svi aditivi po posebnoj tajnoj recepturi koja je produkt naših istraživanja, a potom se isti vulkaniziraju u posebnim gnijezdima koje smo sami proizveli i nekoliko puta usavršavali. Ovako vulkanizirana guma se termički obrađuje. Zadnja faza izrade štapa je poliranje palice i spajanje stožaca i palice, te kontrola finalnog proizvoda. Štap je originalan hrvatski proizvod i kao takav ima oznaku „EU“.
KOJE ŠTAPOVE PROIZVODIMO
Danas proizvodimo nekoliko različitih štapova:
- Beginner (drveni) za početnike
- Economic (prokrom) - on je 90% naše proizvodnje
- Adriatic (mesing) – za Pakoštane no i još neke timove
- Gold (zlatni), sa certifikatom zlata (suvenir)
- Toy (igračku od 30 cm bez utega koja je samo suvenir)
- Par kugli koji se mogu posebno naručiti
Do danas smo proizveli preko 110.000 štapova. Štapove prodajemo u 132 tima iz Velike Britanije, Francuske, Češke, Slovačke, Bugarske, Slovenije, Rumunjske, BiH, Crne Gore, Srbije, Poljske, Mađarske, Austrije, Italije, a pregovaramo oko prodaje u Mađarskoj, Rusiji, Ukrajini, Makedoniji, Irskoj, Njemačkoj i Martiniku. U Francuskoj, Rumunjskoj, Srbiji, BiH i Crnoj Gori imamo prodajnog zastupnika. Najviše štapova prodaje se u posljednjem kvartalu godine (zbog audicija i novoupisanih članova).
OKTOGON
Oktogon je prolaz nekadašnje Prve hrvatske štedionice koji povezuje Cvjetni trg i Ilicu. Projekt zgrade i oktogona je napravio Josip pl. Vancaša. Oktogon je bio prvi zagrebački natkriveni pješački prolaz.
Sa obije strane prolaza nalaze se trgovine, među kojima i trgovina Croata kravata, koja promiće hrvatsku povijest kravata (Hrvati su izmislili kravatu). U središnjem dijelu oktogona gdje prolaz svija za 90 stupnjeva. nalazi se mali osmerokutni trgić sa staklenom kupolom i vitrajima. Iz tog trgića je ulaz u banku. Podovi pasaža pokriveni su kvadratni pločicama u dvije boje.
Oktogon ima ploću i spomenik psu Plutu koji je dolutao na gradilište, gdje su ga radnici udomili i hranili. Pluto je nastradao pred sam kraj izgradnje, prema legendi u sukobu sa razbojnicima. Radnicima i arhitektu to je teško palo, pa su mu podigli spomenik.
KVART
Kvart, firtl = gradska četvrt
Elitni kvart = sjeverni dio grada u posljemenskoj zoni (Pantovčak, Šestine, Gračani...)
Čorava ulica, čorsokak = slijepa cesta
Plac = trg, tržnica
„S kojeg si ti kvarta“ = Iz koje si ti zagrebačke četvrti
„To ti je drek od kvarta“ = Živiš u lošoj četvrti
NAMA
Nama (NArodni MAgazin) je bila jedini „shoping centar“ u komunizmu.
Preteća Name su bili Kastner i Öhler koji su imali veliku robnu kuću u Beču i češkoj Opravi, pa su 19.11.1881. u Ilici 51. otvorili prvu trgovinu lakatne i manufakturne robe. Zbog protesta građana trgovina se seli u Mesničku ulicu, a drugu trgovinu otvara 1.8.1882. u Ilici 16. 1903. kupuju prostor u prizemlju elitnog hotela „K caru austijanskom“. 1928. trgovina se širi na cijelu zgradu hotela i potpuno preuređuje pročelje čime je napravila jedan od najvećih kulturocida i mega-sramotu u Zagrebu, uništivši prekrasno pročelje modernističkim zdanjem. Nedugo nakon toga su preuzeli i susjedi „Hotel Grand“. Politika ove trgovačke kuće je da osobe mogu doći samo razgledati, bez obveze kupnje, da sve cijene moraju biti istaknute, da se naglase veliki popusti koji su bili konstanta, te su prodavači imali posebnu edukaciju za komunikaciju sa kupcima. Prvi su uveli i izloge kao „mamac za kupce“. Prvi su pokrenuli i katalošku prodaju koji se izdavao 4 puta godišnje. NDH je oduzela trgovinu od Franje Öhlera jer je bio židov, te je deportiran u koncentracijski logor, a firma se preimenovala u „Kastner i Grgić“ po novom vlasniku.
1945. je osnovana trgovačka organizacija „NAMA“ koja nacionalizira „Kastner i Grgić“. NAMA je vrlo brzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu. Tijekom godina NAMA uz glavnu trgovinu u Ilici, otvara i robne kuće na Trešnjevačkom trgu, Kustošiji, Volovčici, Dubravi, Trnskom, Kvaternikovom trgu, na Remizi, Vrbanima, Žitnjaku, a u ostalim dijelovima Hrvatske u Kumrovcu, Sisku, Bjelovaru, Klanjcu, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji, Varaždinu, u BiH u Prijedoru, te u Sloveniji u Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofiji Loki, Velenju i Žalecu. 80-tih je NAMA imala 3300 zaposlenih i 21% udjela u maloprodaji. Nakon neovisnosti Hrvatske NAMA se vrlo sumnjivo privatizira, te joj udio pada na samo 5,3%. 2000. NAMA odlazi u stečaj. Na koncu nekada ogroman lanac zadržava objekte u Ilici i na Kvaternikovom trgu, dok se svi ostali prostori prodaju.
NAMA je bila pojam, tamo se kupovalo redovno i obavljali su se sezonski i važni šopinzi. Danas je NAMA blijeda slika onog što je bila, a prosječan purger tamo vrlo rijetko ulazi, prije greškom nego namjenski.
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 10. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
...nastavak u iduće postu...
07
sri
01/26
TRENERSKA ŠKOLA
zgmazoretkinje.blog.hr
U Zagrebu se održava Trenerska škola. Ove godine škola ima 10 polaznika iz Hrvatske i Srbije. I u ovoj 11 generaciji imamo 10 predmeta i 100 sati školovanja, te vrunske predavače, sveučilišne profesore...
- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????
- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????
KOLIKO IMAMO BANERA I PANOA
- 1 veliki samostojeći pano 3x4 metra
- 3 samostojeća "pingvina" 1x2 metra
- 6 banera koji pokazuju dvije turneje u Kini, te Tajvanu i tri na Martiniku
- 15 različitih navijačih banera i transparenata
- 20 zastava Zagreba i Zagrebačkih mažoretkinja 1x2
- 1 zastava Zagreba 1,5x3
- 2 ploće za autobus
- 4 magnetna natpisa za vozila
- 10 različitih ploća za najave tima na raznim jezicima
- natpise na cassa bubnjevima
VOZNI PARK
Zagrebačke mažoretkinje imaju vozni park od dva vozila (po jedan BMW X5 i Citroen C4). Automobilima idemo na nastupe, turneje, natjecanja, prevoze mažoretkinje iz škole na treninge, a doslovce služe i kao kamioni za prijevoz robe na nastupe i druge događaje.
Za automobile se brine dostavljač, koji prati njihovu ispravnost, servise, registraciju, doljeva ulje, vodu i ostale potrepštine, vodi evidenciju i to svaki tjedan... O tehničkoj ispravnosti vozila brigu brine mehaničar sa kojim imamo ugovornu obvezu i koji popravlja sve automobile.
Svaki automobil ima mjesečni putni radni list u koji se bilježe sve vožnje i detalji (ovo je naša zakonska obveza), te kontrolni karton na kojem su svi detalji o ispravnosti i stanju vozila, obavljenim servisima i registracijama.
Svi automobili su kasko osigurani upravo zato što ih vozi veliki broju ljudi. Za sva osiguranja vozila, kao i ostala osiguranja brine se Lucija Milas, naša bivša mažoretkinja S1A i mama naše sadašnje juniorke, koja ima svoje poduzeće za osiguranje.
Uz urede imamo garažu u kojoj su smještena sva vozila, te gume, ulja, antifriz i ostale tekućine, rezervni dijelovi i sva ostala oprema vozila. Svako vozilo ima aparat za gašenje požara u prtljažniku. Uz to u opremu vozila spadaju i dva mobilna razglasa za automobile, krovni nosači, te četiri žuta rotacijska svjetla.
Sva vozila su obojana u brendirana (brendiranje svakog košta 1100-1800 EUR), a automobili imaju velike oznake "ZAGREBAČKE MAŽORETKINJE" na sve četiri strane.
CRKVA SV.KATARINE
Crkva svete Katarine Aleksandrijske je barokna crkva na Gornjem Gradu. Crkva je bila dio Isusovačkog samostana.
Na mjestu današnje crkve bila je mala dominikanska crkva iz 14. stoljeća koja se tijekom turskih provala koristila kao vojno spremište. Po dolasku isusovaca crkvica im je data na uporabu, a kako je bila premala, između 1620. i 1632. su sagradili potpuno novu crkvu, te uz nju podigli samostan (danas Galerija Klovićevi dvori). U požaru 1674. crkva je potpuno izgorjela, pa su obnovu pomogli hrvatski velikaši, zbog čega su im postavljeni grbovi u crkvi, a dobili su i pravo da u njoj budu sahranjeni. 1874. crkva postaje sveučilišna crkva. Nakon stradanja u velikom potresu 1880. crkva je obnovljena prema projektu Hermanna Bollea.
Crkva ima pet drvenih i jedan mramorni oltar (iz 1729.). Svodovi i zidovi su ukrašeni raskošnim baroknim štuko dekoracijama iz 1732. godine. Crkva ima i baroknu propovjedaonicu iz 1690. Crkva ima raskošne orgulje. Zbog posebnog ambijenta u njoj se organiziraju koncerti ozbiljne glazbe.
MRTVIK
Mrtvik = mrtvac
Hmerl, kapnul, riknul, odapel = umro
Zdotrl se = umro je od starosti (potrošio se)
Sušica = bolest u kojem je osoba fizički propala (vjerojatno od raka što se prije nije znalo)
Posušil se = umro je od sučice
Pod ledinu = pokopan je
Particepl = osmrtnica
“Riknul je“ = umro je
„Hitili smo ga pod ledinu“ = pokopali smo ga
FILOZOF NA CVJETNOM
Na Cvjetnom trgu se sredinom osamdesetih muvao vrlo neugledan lik, puno pretio, neokupan, zarastao, u ofucanoj trenirci. Ponašao se vrlo vulgarno, priprosto i bez imalo manira (pljuvao po podu, vrijeđao prolaznike, puno psovao…). Iskreno, čovjek bi mu dobacivao par dinara jer je izgledao kao prosjak i lutalica.
No, pričalo se da je bio sveučilišni profesor filozofije koji je „prošvicao“, a svima nam je to bio dokaz da je mala granica između genijalnosti i ludila. U svakom slučaju čim bi ga obični prolaznici potakli na raspravu o nekoj temi iz društvenih znanosti, ne bi stao izbacivati podatke i filozofske teze. Mogao je satima pričati.
Mi bi nakon škole, kad su nam dali zadaću iz filozofije, marksizma ili sociologije dolazili na Cvjetni i nabacili bi mu temu iz zadaće, a lik bi u beskraj mljeo o tome. Mi bi lovili njegove misli i tako bez puno muke napisali zadaću. I pritom nije htio za „uslugu“ primiti nikakve nadoknade, niti cugu, niti lovu.
SA EUROPSKOG PRVENSTVA U BARU - 9. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
...nastavak u iduće postu...
30
uto
12/25
BILI SMO SA THOMPSONOM
zgmazoretkinje.blog.hr
Jučer, u ponedjeljak 29.12. smo radili dodjelu godišnje nagrade Marku Perkoviću Thompsonu od strane udruge branitelja. I imali priliku sa njim popričati i slikati se.
- utorak 30.12. u ????? KC D.Petrović (finale Kutije šibica), o/o Suza
- utorak 6.1. u 10:00 DVD Dubrava (Trenerska škola), do 10.1, o/o ????
- subota 17. i nedjelja 18.1. DVD Dubrava (Trenerska škola, ispiti), o/o ????
NAŠA KAMPERSKA OPREMA
Opremu za van koristi navijačko pleme na natjecanjima, ali nam koristi i za roštiljade, team buildinge i druge aktivnosti na otvorenom. U opremi su:
- tri šatora koji zajedno imaju 27 m2
- dva stola sa četiri klupe za 20 osoba
- još jedan manji stol za 6 osoba
- 3 aluminijska mobilna stola
- ukupno 10 stolica
- mobilni razglas
- agregat za struju
- ledomat
- dva mobilna frižidera i jedan manji fiksni frižider
- mobilne trake za odvajanje zona
- stativi za zastave
- veliki roštilj na plin na kojem se odjednom može pripremiti 4 kg mesa
- veliki roštilj na ugljen na kojem se odjednom može pripremiti 5 kg mesa
- manji roštilj na ugljen na kojem se odjednom može pripremiti 3 kg mesa
- veliki kotao za kotlovinu na kojem se odjednom može pripremiti 10 kg mesa
- kotao za čobanac
- veliku banju za podgrijavanje hrane za 20 kg mesa
- niz velikih plastičnih i drvenih posuda i košara za hranu
- velik broj mobilnih panoa za uređenje
Uz to od poslovnih partnera (vatrogasci, vojska, policija) koji puta posuđujemo:
- velike šatore od više desetaka kvadrata
- stolove, klupe i stolice
- opremu za kuhanje hrane
MANUALI(podsjetnici)
Zagrebačke mažoretkinje nisu tipična hrvatska institucija obzirom da nam nije osnovni princip improvizacija, za koju su Hrvati doktori znanosti. Naravno da i mi moramo često kada improvizirati, najčešće ne svojom krivicom. Ali 90% naših obveza pokriveno je manualima. Manuali su dokumenti koji definiraju sve obveze tijekom nekog projekta i odgovaraju na pitanje:
- kada
- što
- tko i s kim
- kako
Naši manuali su vrlo precizni i ne ostavljaju prostor improvizaciji. Naravno, za svaki projekt koji se ponavlja manuali se moraju updatati tj. prilagoditi novim okolnostima i konkretnom projektu u realnom vremenu.
Manuali se rade za pojedine službe na prvenstvu, koncertu, turnejama, ali i kao podsjetnici za opremu koju se treba uzeti na putovanje, za pakiranje, za letove avionom, za audicije, za bolove u koljenu, za gripu, za nogometne utakmice... Rade se i manuali za neke specifične aktivnosti pa tako postoji manual za mažoretkinje koje individualno putuju avionom (što i kako da naprave na aerodromu).
Iskreno smatram manuale najvećom vrijednosti Zagrebačkih mažoretkinja na koje smo potrošili sate rada, ali sada nam štede užasno mnogo vremena, povećavaju profesionalizam i bitno smanjuju broj pogrešaka.
MAKSIMIRSKI PARK
Park Maksimir je spomenik parkovne arhitekture i zaštićeno kulturno dobro. Prostire se na 316 hektara površine.
Park je podignut 1794. krčenjem autohtone šume hrasta lužnjaka i graba. Prvi je javni park u jugoistočnoj Europi i jedna od prvih u svijetu. Osnivač parka je zagrebački biskup Maksimilijan pl. Vrhovec de Ehrenberg i Rakitovec po koje je park i dobio ime. Biskup Vrhovec je biskupsku šumu poklonio građanima Zagreba za odmor i relaksaciju. U to vrijeme park je bio jedan od najljepših austrougarskih javnih parkova, obzirom da su ostali parkovi u prvom redu bili privatnog karaktera, uz dvorce i palače. I nakon biskupa Vrhovca biskupi nastavljaju uređenje parka, a na kraju ga je majstorski dovršio i oblikovao nadbiskup Juraj Haulik de Varallya 1839. u engleskom stilu. Za tu svrhu angažirao je niz austrijskih umjetnika koji su oblikovali carske perivoje u Schönbrunnu, Hatzendrofu i Laxenburug, a koje je predvodio arhitekt carskih vrtova Michael Sebastian Reidl.
Park ima:
- 3.160.000 m2 površine
- 5 jezera
- Zoološki vrt sa 2.255 životinja
- livade, potoke, mostove...
- Švicarska kuća (1842.)
- Vidikovac (1843.)
- Paviljon Jeka (1840.)
- Kapela sv. Jurja (1880.)
- Ljetnikovac biskupa Haulika (1855.)
- Vrtlareva kuća (1847.)
- spomenik Mogila (1925.) i Obelisk (1843.)
- restoran Ježeva kućica
- restoran Kod morskog lava (unutar ZOO)
- Ribičko drušvo “Bukovac-Maksimir” (lovi na 5. jezeru)
- Konjički klub Hiperion (organizira jahanje i ponije za djecu)
- niz drugih objekata (kafiće, nadzornička postaja, dvije pozornice, parkove za djecu...)
PEKARA
Pekara = pekarnica
Friško = svježe
Frtalj kruha = četvrt (1/4) kruha
Šnita = kriška
Štruca = umiješano tijesto, kruh ili meso, zatvorena pizza
Šizika = mini-pizza u štruci
Krampogačica = čvarkuša ili pogačica sa čvarcima
Lizika = ravno pecivo oko 30 cm sa hrustavom koricom
Kajzerica = Kaisersemmel (carsko pecivo)
Žemlja, žemla = žemička, uzdužno zarezano pecivo (brötchen)
„Bi vas prosil frtalj kruha“ = molim vas četvrt kruha
POD VUROM
Omiljeno mjesto sastanaka zagrepčana je "pod vurom", tj. pod satom na Trgu bana Jelačića. Odlično mjesto za dogovore parova, frendova koji idu van, ali i poznanika, turista i njihovih domaćina... Dok nije bilo mobitela (pa se nismo mogli zivkati ako kasnimo ili gdje da se nađemo) daleko više se ekipe skupljalo pod vurom, no i danas tamo bude ljudi koji nekoga čekaju. Pod vurom je najviše ljudi na pune sate, nešto manje na polovice, a u ostalo vrijeme bitno manje ljudi. Par minuta nakon punog sata uvijek možete vidjeti nekoliko mladića i djevojaka koji razočarano gledaju na sat jer su "izvizili" tj. nesuđeni partner nije došao na dogovoreni sastanak.
Osim "pod vurom" zagrepčani se još nalaze i "pod repom" (kod spomenika Banu Jelačiću na njegovo trgu), "kod Manduševca", "kod knjižare" (knjižara ispod nebodera na Trgu bana Jelačića), na "pimpek placu" (kod spomenika na uglu Maksimirske i Svetica, a sa one koji idu na stadion, Maksimirski park ili ZOO), prije "kod tunela" (za one koji idu na Sljeme). Za sve ove lokacije ne treba posebnih objašnjenja, svaki zagrepčanec zna gdje je to. Nažalost sve je manje takvih dogovora, prvo zato što ima sve manje socijalnog kontakta, drugo zbog mobitela (pa se dogovara u hodu), treće jer se puno brže živi (pa se nalazi direktno na lokaciji, a ne na zbornom mjestu), te četvrto zbog bitno većeg broja automobila i korištenja Ubera zbog čega se ekipu "skuplja doma" umjesto da se nalaze na zbornom mjestu.
SA LJETNOG KAMPA - 7. dio
fotke: Željko Bakšaj Žac, službeni fotograf Zagrebačkih mažoretkinja
Petak - 7. dan
album slika zaštićen lozinkom
udaljena pohrana slika
koje formate slika podržava
podijeli sliku linkom
kreiranje računa za hosting slika
...kraj!
28
ned
12/25
Tko sam ja?
dvitririchi.blog.hr
Možda jest (a možda i nijest;) još jedna crtica nalik na pregršt samospoznajnih parapsihologija kojima nas zatrpavaju društvene mreže...
Uglavnom, svaki dan sam zamoljena da s njom odigram partiju jamba, sama pala, sama se ubila rekla bi kolektivna mudroslovija. Jer tko mi je kriv da sam sve (igre) sto sam znala i njih naučila (igrati), a ona je neke baš odlučila prigrliti. Pa igrati moram, nema tu parapsiholoskog "ne", nema boundries, a i Tošina pjesma o životu je dokaz da...
Igra ili smrt. ;)
Iz dana u dan pobjeđujem a ona uporno pokušava ubrati moje "finte", kombinatoriku. Ne znam ni sama koliko joj je to pametno ali pokušavam objektivno sagledati svoju prednost.
Nije to stvar sreće baš uvijek, zezam se, jer ima nešto i u kombinatorici. Svako malo izmislimo poneku mudrost koje bi se posramio i sam Sokrat ( sveden na fb-meme, naravno).
*Na kraju je čitao samo Mudre izreke, trudeći se da upamti koju ne bi li fascinirao i pobjedio kakvom pametnom doskočicom pijatelje iz obližnje crne rupe, domovinsko-religijskog, KK klana propalica, koji, naravno, ne vide što im na čelu pěše, dok im neka budala to i ne kaže. A onda budecsvega.
Na primjer, nikada se striktno ne držim prvotnog plana: ne igram samo trice, uvijek se može dogoditi i full, ili poker, a možda i jamb... a mohuće je i da će se kod drugog bacanja otvoriti mogućnost za skalu, i bilo bi je dobro dobiti jer me koči na putu prema gore (ili dolje) ovisi...gdje u trenu odlučim da je potrebnije, tu igram.
Svako bacanje, nove prilike za razgovor, igram samo zbog nje. Drugi nitko neće. Nećeš uvijek naći suigrače za ono što voliš. Ili ćeš igrati sama. Evo, ja jamb imam instaliran na mobitelu i često ga igram sama. Smijemo se.
*On ne voli društvene igre, on ne voli gubiti.
Po završenoj partiji igramo "Tko sam ja?"
To je ona igra na kojoj ti na čelu piše tko si, i svi znaju tko si, osim tebe.
I naravno da sam izgubila jer nisam pogodila da sam Neron.
....
Veliki mačak je neraspoložen. Jedno vrijeme je šepao zbog ozljeda iz nekih uličnih bitaka. Cijelo vrijeme se izlezava a onda ga, osobito kad hoće van, spopadne bjesnilo. Skoči na stol i grize kuhinjske ubruse, ili skoči na prozorsku dasku i šapicom gurne škarice, daljinski.
Provocira da bi bio istjeran van. Nakon nekog vremena se opet vrati; na toplo i meko.
Mali mačak (koji je jednako velik) se na božićno jutro sat vremena igrao kuglicom s bora. Sat vremena kotrljao je kuglicu po podu i lovio je. Zanimljivije je bilo nego da sam gledala urbi&orbi, ili da sam čitala Murakamija. Hehe. Nikako se prisiliti. Još se nije rodio onaj koji je prešišao Bulgakova, no... možda ovaj mali (mačak) uspije, u jednom od svojih devet života.
...
Da Neron...
Ok, znam da nisam Hello Kitty, al nisam ni Neron.
Ali uvjek mogu postati.
U jednom od devet života, naravno.
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr