Stil
cool
Isključi prikazivanje slika28
pet
11/25
TORTA
huc.blog.hr
Miki je sjedio u visokom naslonjaču i ispijao votku sa Seven Upom. Razmišljao je da se digne i upali neki lezbo klinč, ali koliko god to znalo biti zabavno, istovremeno je bilo tužno i duboko poražavajuće za čitavu ljudsku vrstu. Pogotovo kad bi jedna navukla strap-on i počela odostraga tucati onu podložniju, pa nakon guzne rupe gurnula taj plastični kurac tamo odakle dolaze djeca.
Dovršio je piće i otišao da si smiksa još jedno.
Zazvonilo je na vratima.
Otpio je guc i pošao da otvori.
Na vratima je stajala Mima. U ruci je držala ružičasti paket s velikom mašnom.
„Ćao, mogu li da uđem?“
Gledao ju je neko vrijeme. Nećkao se.
A onda je rekao: „Uđi.“
Ušla je, ostavljajući za sobom miris mimoza.
Bila je top sređena.
Kožna suknja, crne najlonke, visoka peta, bijela bluza…
Visoka moda, nema što.
Ušla je u dobro joj poznatu garsonijeru. Ovdje su živjeli dok su još bili dečko i cura. Miki se nakon njihovih učestalih svađa ponovo vratio u svoj mladenački stan.
Stavila je paket na stol.
„Izvoli, ovo je za tebe.“
„Što je to?“ pitao je.
„Otvori pa ćeš vidjeti.“
Uzdahnuo je. Sva težina života bila je u tom uzdahu.
Razmotao je ukrasni papir, otvorio kutiju.
Unutra je bila torta. Panama torta.
„Ona koju najviše voliš,“ rekla je Mima.
„Mima, ne razumiješ“, rekao je Miki. „Ja ne želim kupovnu tortu… ja želim da je ti napraviš.“
„Ali ti znaš da ja ne znam umijem raditi nikakve kolače, slastice, torte… to nadilazi moje sposobnosti.“
„Pa dovraga, nije to toliko teško. Nauči.“
„Čemu, kad ju mogu kupiti?“
„Neke stvari možeš kupiti, a neke ne. Razumiješ li?“
„Ne.“
„Gle, tortu možeš kupiti, ali ne možeš kupiti miris doma. Ne možeš kupiti to da kuća diše po kolačima. Kao što novcem ne možeš osvojiti veliko gorje — ako te helikopter spusti na Mont Everest i ti se tamo uslikaš za Fejs ili Instagram, to vrijedi koliko i pseći drek u celofanu. A jednako vrijedi i tvoja kupovna torta.“
„Po običaju pretjeruješ i karikiraš! Kakve veze ima što je ova torta kupovna? Ovo je torta dobre volje. Pomirbena torta!“
Srdžba je u njemu rasla.
„Mima, ne čuješ me. Ja želim da TI ispečeš tu jebenu tortu. Ja želim da se uložiš u ovaj odnos… naš odnos… više nego u sve ostale gluposti na koje trošiš vrijeme i resurse — na krpice, frendice, pseudo-karijeru i slična sranja.
Ja želim da naša djeca pamte miris doma koji miriše na cimet-rolice, medenjake, vanili-roščiće, linzere, londonere, na orahnjače i makovnjače, na cimet, karanfilić, anis u božićnim danima,
na janjetinu za Uskrs,
na kalju, bosanski lonac, grah, sarmu u tjednu,
na pašticadu i pečeno meso nedjeljama.
Shvaćaš? Ne želim da im djetinjstvo miriše na brzu hranu — Mek-drek, Kentaki Čiken, giros, sušije, nagetse i slična sranja.
Ili na hranu tete čuvalice, ma koliko god ona dobra kuharica bila.“
Mima ga je tupo gledala.
„Ti si drugačije živio“, rekla je nonšalantno. Toliko nonšalantno da je to bilo ništavljenje svega što je dotad izgovorio.
I taj ton, ta olakost, zbilja ga je ubola u živac.
„Da, ja sam živio ljudski“, zarežao je.
Sada su pak njegove riječi, a posebno pridjev „ljudski“, Mimu dirnule u samo središte njenog bića.
„Da, a ja i moji smo valjda ljudi-gušteri?“
„Pa, niste daleko od toga…“, zaškrgutao je.
Bio je umoran. Umoran od tog vječnog sukobljavanja i natezanja koje nikamo ne vodi. Spomen njene familije bila je kap koja je prelila čašu. Kao da mu je netko iznutra potrgao šavove — stara rana se otvorila i sranje je ponovo procurilo van: sve njihove uvrede, svi oni pogledi preko nosa, novčane ponude da nestane iz života njihove kćeri… Za te je ljude on uvijek bio netko ispod razine, low life, greška svemira koja se nekim čudom zalijepila za njihovu princezu.
Dograbio je kutiju s tortom i zafitiljio je ravno u zid.
Mima se stepla. Uhvatio ju je strah. Prvi put ga je vidjela mahnitog. Ludog. Požurila je prema vratima u suzama, jecajući. Ipak, na dovratku je uspjela vrisnuti:
„Nezahvalniče glupi!“
Posegnuo je za čašom sa stola. Čaša je tresnula u zalupljena vrata.
Odmah je požalio.
Šteta pića, pomislio je.
Iz kuhinjskog elementa izvadio je novu čašu i smiksao svježi Votka-Seven Up. Ruke su mu se tresle.
Oblit će se. Nije namjeravao, ali evo oblit će se do besvijesti. Ovo stanje traži potpuno zamračenje uma.
Ona ga razara.
Ona je razarajući Harry.
Mora završiti ovu vezu. Čim prije.
Čim prije.
26
sri
11/25
RAZVOD
huc.blog.hr
(iz uputa za život)
Neki dan u novinama sam pročitao vijest
da se razvodi Nicole Kidman.
I Keith Urban.
Nakon dvadeset godina braka.
Jedan od najskladnijih holivudskih parova,
pisali su donedavno tabloidi.
Naravno. Tabloidi vole izmišljati lijepe laži
od kojih se može lijepo živjeti.
No čemu se čuditi?
Još jedno potonuće
u moru bračnih brodoloma.
To je više simptom bolesti društva i vremena
u kojem živimo nego neko iznenađenje.
Ljudi se naprosto ne trude.
Ljudi se naprosto podrazumijevaju.
Nitko ne radi na odnosu.
Radi se, doduše, na karijeri —
kao da će te ništavilo pitati
za broj skupljenih titula i citata.
Zdušno se radi na zaradi —
na projektima, bonusima…
Radi se na tijelu —
pumpa se, broje se kalorije, gutaju suplementi;
trbuh mora biti ravan,
a duša može biti pseće govno na asfaltu.
Radi se na imidžu,
na filterima i lažnim osmijesima,
avanturama koje se fotografiraju,
ali rijetko žive.
Radi se na remodeliranju kuhinje,
na biranju brendiranih pločica za kupaonicu
i tepihu koji će „upotpuniti“ dnevni boravak.
Radi se na bucket listama…
Na svemu i svačemu se radi —
samo se na ljubavi ne radi.
Ako ćemo pravo, to je stvar
Svemira:
uloženo vraćeno.
Tko god je pokušao
iz sjemena
uzgojiti
kakvu biljku,
voćku,
cvijet,
zna koliko je teško
uspjeti u tome.
Bilo da su u pitanju
čeri-rajčice,
ljute papričice,
kalikantus,
noćne frajle,
kanabis,
pa čak i obični
mini San Pedro
iz kojeg ne možeš iscijediti ni kapljicu
meskalina…
Brakovi pucaju
jer se ljudi ne trude,
jer im je sve drugo preče, važnije.
I onda ostaju djeca,
ta jadna razjebana djeca, ratni plijen,
razvučena na dvije strane
kao poderani džemper.
I je li vrijedilo? … svih tih filmova… Nicole?
Sly, u dokumentarcu Sly,
u završnici izjavljuje:
„Ne, ne vrijedi.*”
Budite dobri.
Budite nježni jedni prema drugima.
Svijet neće.
On će vas bušiti, lomiti, šutjeti nad vašim ranama.
Zato čuvajte jedni druge —
jer niko drugi neće.
Ne pitaj:
„Voliš li me?” —
to je za sapunice.
Pitaj:
„Što mogu učiniti za tebe? I:
Kako ti mogu pomoći?”
Stvar je istovremeno vrlo teška
i vrlo jednostavna.
Sretno.
--
*… bez doma, bez obitelji, bez ljubavi žene i djece
što je sve to?
to su samo slike, filmske slike
nečeg što nikada nije postojalo.
to nije život.
to je umjetnost.
to je plod mašte.
ovo je stvarno.
ovo živi, diše i umire i krvari.
i to trebamo čuvati.
23
ned
11/25
NEBODER
tignarius.blog.hr
Izgorio je Vjesnikov neboder, koji nije bio samo Vjesnikov!!!
Kad je onaj Murdoch došao kupovat Vjesnik pa je u razgovoru s tadašnjim vodstvom (jedno pedesetak drugova direktora OUR-a) upitao može li razgovarat s vlasnikom, prevoditelj je nekao uspio prevesti da je vlasnik SSRNSRH (Socijalistički savez radnog naroda Socijalističke Republike Hrvatske u kojoj su Srbi bili konstitutivni narod!!???)...
Čovjek se digao i "pobjegao" glavom brez obzira!
E sad čujem da Severica, matori Galić i ostala komunistička stoka tuli za neboderom a neka ludača, koja je predstavljena kao arhitektica govori o neboderu slobode tiska..
Stvarno znaju biti majstori cinizma ti šugavu i ogoljeni jugoslovenski bastardi!
Je puštali su nam Veselka Tenžeru, Jelenu Lovrić...i ostalu doušničku bagru da nas uljuljaju u jugoslovenskom snu...doduše mogao si kupiti i Izbor (iz stranog tiska gdje su urednici mogli provući i pokoji text iz tada omrznutog Zapada) a mogao si kupiti i Start a poslije i čistu pornografsku Erotiku, gdje je ćaća Sanader i započeo karijeru uspješnog dobavljača pornografije na ova zatucana područja!
Meni je drago da se zapalio jer je izgorio simbol najperfidnije obmane u zamjenama teza i proizvodnji ideoloških zabluda..
Još kad izgori dom Smojine dice i uredništvo Prosvjete bit će tisućgodišnji mir prije smaka svijeta!
Umro je i Branko Ivanda, svjetska faca i hrvatski domoljub!
Nisam vidio da su mu mediji poklonili pažnju, kao npr. Halidu!
- Statistika
Zadnja 24h
6 kreiranih blogova
148 postova
383 komentara
170 logiranih korisnika
Trenutno
3 blogera piše komentar
15 blogera piše post
- Blog.hr