utorak, 07.01.2020.

Šestoprvi (601.)

Dva mjeseca veze s M su iza mene.

Dva lijepa mjeseca nježnog, strastvenog, intenzivnog druženja. Naravno, bilo je tu ups&downs, ne može sve uvijek teći savršeno. Ponekad su njezini strahovi bili teški za podnijeti, no sve ih je manje, sve su rjeđi. Trudio sam se da ih ne izazivam, a niti jednog trenutka nisam poželio otići.

Kad se sjetim prošlih veza, M još više dobije na važnosti. Jako je zaljubljena u mene, cijenim to, održavam, njegujem, ne želim to prokockati.

A ja... Ja sam miran i sretan, upravo kako to i treba biti. I pun optimizma. :)

Najveća poteškoća je njezino uklapanje u moj život, tj. u ovaj moj minimalni krug ljudi kojima sam okružen.

Ne želim ju silom gurati u upoznavanja, niti svoju okolinu tlačiti time, a ona je na trenutke to doživjela kao da ju tajim, kao da se stidim, ili slično. Ja jednostavno čekam da se situacije same poslože. Tak mi nekako najprirodnije.

Do sad sam ju upoznao s najbitnijim prijateljima iz svoga grada. Sestri sam rekao za nju, očekujem uskoro i to upoznavanje.

Danas sam joj tražio kacigu po internetu, vrijeme je sniženja. M će dobiti kvalitetniju kacigu od svih kaciga koje sam nabijao na svoju glavu.

I onda - čeka se proljeće, lijepi dani. Kao točka na "i".

(I jako mi fali motor, ali to je već sasvim druga tema.)