četvrtak, 25.02.2016.

Djevojčica s bananama

Godišnji odmor 2012. trebao je biti odmor mog života. Na motoru, prvo u okolici Šibenika, zatim malo po Istri. Ovaj je drugi dio trebao biti još bolji, jer oko Šibenika nisam gotovo nikog poznavao, zatekao sam se tamo zbog nekog bajkerskog druženja, a u Istri sam imao dogovorene susrete s nekim baš zanimljivim predstavnicama ženskog roda.

Bez pretenzija i presinga da bilo što moram, odlučio sam se družiti, opustiti i osjećati se dobro.

Ali, zlo nikad ne spava, zar ne? Već prve večeri po dolasku u Istru pao sam s motora na nekoj mrlji od motornog ulja i slomio nogu. Završih u pulskoj bolnici, operiran i s gipsom na nozi, proklinjući usranu sudbinu koja mi nije dala da po planu provedem taj naj-godišnji svog života.

Iz bolnice sam obavijestio nju, s kojom sam se trebao sresti jednog od sljedećih dana. Umjesto negdje na cugi, družili smo se u predvorju bolničkog odjela. Dobio sam od nje vrećicu banana i Toblerone čokoladu. I pusu u obraz na rastanku, dok sam stajao oslonjen na štake, blago pognut iznad njezinog lica, omamljen parfemom i pogledom na više no solidan dekolte.

Zanimljiva je ta moja poznanica, djevojka s bananama. Kad god smo komunicirali, uljepšala mi je dan.

Jučer je vidjela neku fejsbuk zezanciju na mom fb-profilu, komičnu "kuknjavu" zbog nepostojećeg ljubavnog života. I poslala mi poruku koja kaže kako ne bih imao vremena kukati po fejsu da mi je ona bliže. Kako zapravo ne bih imao vremena za fejs uopće.

Postat ću praznovjeran, čini mi se. Neki dan sam djevojčicu s bananama spomenuo u razgovoru, sinoć mi se javila. Često mi se događaju slične situacije u posljednje vrijeme. I sve vezane uz Istru. Čudno.

Nisam ju više vidio od toga dana u bolnici. Druženje je završilo u debeloj virtuali jer sam nakon te nezgode završio u ozbiljnim financijskim problemima iz kojih se izvlačim tek ovih dana.
Od 2012. godine, ljetovanja za mene nisu postojala.


Mogao bih ove godine opet malo na more motorom...

Sve me nešto vuče k toj Istri. :)