utorak, 10.12.2013.

Stariji komad

Muški uglavnom imaju slične faze kad je u pitanju životna dob žena koje ih privlače. Dok smo klinci, često gledamo starije od sebe. Kasnije se to okrene naopačke pa tražimo mlađe. Neću sad o razlozima, možda nekom drugom prilikom. A i ne mora biti da su razlozi kod svih jednaki.

Moja faza ganjanja starijih koka završila je valjda u prvoj polovini tridesetih. Od tada su me privlačile one u rasponu od 10 godina mlađih, pa u krajnjem slučaju do mojih vršnjakinja.

No, uvijek se valjda nađu neki izuzetci. Prije nekoliko godina ugledao sam prezgodno stvorenje kako kroči ulicama moga grada. Ocijenio sam ju nekoliko godina starijom od sebe. Osim što je bila prezgodna, voljela je i oblačenjem naglasiti svoju ženstvenost - štikle, haljine koje joj pristaju kao salivene, a i plava kosa je imala svoj dio zasluga za poglede, pa i okretanje na ulici. Da, za njom su se okrenuli mnogi.

Jednom sam skupio svu svoju drskost i prišao joj u prolazu, na ulici. Ne sjećam se točno tog uleta, mislim da sam isfurao neki kompliment i pozvao ju na cugu. Nije prošlo. No, hvala društvenim mrežama, možda godinu nakon tog susreta naletio sam na nju tijekom jednog večernjeg fejzbučarenja. Tu je počelo dopisivanje. Prvi dojam kojeg sam stekao u dopisivanju bio je jednak onom kojeg mi je izazvala i u gradu: silan ponos i nedostupnost. Ledena kraljica. No, nisam se dao obeshrabriti. Pisanje je ipak moj teren, iako nije baš sjajno teklo. U jednom trenutku kad mi je već postajalo svejedno izjavio sam da bih ju samo kresnuo, da me ostalo ne bi zanimalo.
Kako sam nakon te izjave uspio doživjeti dan (bilo je to ljetos) kad me je pozvala na kavu nije mi baš najjasnije. Rekla mi je da sam u jednom trenutku dopisivanja napisao nešto jako lijepo. Pregledavao sam poruke unatrag, do samog početka i još uvijek mi nije jasno na koju se to poruku odnosi. No, nije ni bitno. Došao sam do cilja.

Silno sam ju htio kresnuti. Vjerojatno dijelom iz puke znatiželje - zanimalo me je da li će sve te prirodne ljepote zadržati svoj oblik i kad odjeća padne na pod. I bio sam spreman kladiti se da NEĆE. Tim je veći bio moj šok kad sam doživio taj trenutak: sve je zadržalo savršen oblik. Takvi joj geni, valjda. Savršeno tijelo, meka koža, sve to djeluje bar 15 godina mlađe no što jest.

Valjda je tim "uspjehom" završio i sav moj interes za nju. Tipično muško-svinjski. Iako, ne baš tipično za moje ponašanje posljednjih godina, jer sam ipak nastojao svoja "druškanja" održavati što duže. No, u ovoj priči me ništa nije držalo. Razgovori o tome kako njoj muški i žene prilaze s komplimentima, kako ju mladenke mole da se na svadbama manje atraktivno odjene da ih ne baci u sjenu, kako je cijelog života imala samo probleme zbog ljepote, sve to je prebrzo postalo dosadno. A ni činjenica da je to starija žena s kojom se zapravo ne vidim nije puno pomogla mom zadržavanju u toj vezi, a njezina samouvjerena izjava kako je ona ta koja će mi doći glave natjerala me je u posprdan smijeh.

Ni činjenica da bi mnogi rado bili na mom mjestu nije me činila zadovoljnijim. Neke stvari jednostavno nemaju smisla. Ali eto, ispunio sam si želju. I još se jednom uvjerio kako je sam izgled potpuno nedovoljan da me u nečemu drži duže od par susreta.

Blago onom kome za sreću i zadovoljstvo treba samo zgodno tijelo u rukama. Silno mu zavidim.