petak, 11.10.2013.

Buđenje

Rijetko sam poznanicima iz života davao link bloga, gotovo nikad. Ako bih ga češće spomenuo, neke osobe iz moje prošlosti znale su malo pročeprkati i pronaći ga, što i nije bilo osobito teško ako su mi znale godinu proizvodnje, budući da sam gotovo od početka bio tu na nekim listama.

Iznimku sam napravio dvaput u proteklih mjesec-dva, jednom sam link frknuo dobroj prijateljici koju u zadnje vrijeme zbog nekih nedaća rijetko viđam, drugi put sam ga poslao curi s kojom sam se malo zatipkao na Fejzbuku, a poznajem ju iz nekih davnih vremena. Bilo bi to zapravo svinjski pretenciozno (jer je već na FB pokazala naklonost k mojim tipkarijama) da ona ne živi nekoliko stotina kilometara dalje od mene, zbog toga mi je sve to djelovalo poprilično bezazleno.

Ali, naravno - vrag nikad ne spava. Negdje u pol tih tipkaranja shvatio sam da mi je jako zanimljiva. Zgodna, inteligentna, samostalna, znatiželjna, nekonvencionalna. Sve ono što mi kod mojih ovdašnjih potencijalnih "druškalica" nedostaje.

I kaša se zakuhala. Došla je u posjetu obitelji. Pogađate - iz mog je kraja. I koliko god da mi je bila zanimljiva (a i ja njoj, čini se), toliko sam i priželjkivao da se ništa ne dogodi. Jer se baš nikako ne vidim u vezi na daljinu.

Tako sam se i ponašao pri prvom susretu. Ispričali smo se i pozdravili na kraju večeri. Dio mene je priželjkivao da tako i ostane. Ali - nije ostalo.

Vidjeli smo se opet. I završili u krevetu.

Da ne duljim... Spustio sam ručnu, poprilično. Jer je došla izdaleka i jer mi je zanimljiva. Po prvi put nakon dugo vremena sam se s nekim našao nekoliko puta u svega četiri dana.

I dalje se ne vidim u vezi na daljinu. Been there, done that. I ne sviđa mi se to.

Ali mogu reći da me je bacila u razmišljanje. Da, fali mi netko, netko moj. Blizak. Da mi dane učini toplijim i zanimljivijim, da mi probudi opasno uspavan libido kojeg onim svojim "druškanjem" tek održavam u životu. Da mi ovo, da mi ono. Svašta-nešto.

Rado bih imao nekoga, ali bez ozbiljnih pretenzija, planova, opterećenja, perspektive. Nekoga tko će biti tu jer to želi, sve dok tako ide. Slobodno, neopterećeno, ali ipak - tu. Jer, zgražam se onih koje u prvih mjesec dana zaljubljenosti već imenuju nerođenu djecu, a u sljedeća dva mjeseca vidiš da to ne ide.

Ako bi mi ta osoba odgovarala, vjerojatno bi se usput pojavili i neki zajednički planovi. Next level. Ako se dogodi da oboma paše ono što u toj vezi imaju, to je neminovno. U tom slučaju vjerojatno ne bih imao ništa protiv.

Zašto to ne može biti netko odavdje? Jednostavno - nisam takvu još sreo. Neku dovoljno zanimljivu, znatiželjnu, liberalnu. Neku s kojom bi provedeno vrijeme bilo potpuno zadovoljstvo. I dok ju ne sretnem, vjerojatno ću se zadovoljavati poluvezama kakve imam posljednjih godina.

A moja udaljena draga će vjerojatno završiti na kratkoj listi dobrih frendova, jer drugačiji rasplet trenutno ne vidim.

Takav mi horoskop, valjda.