petak, 30.01.2009.
Simply incompatible
Post 18+, roditeljska zaštita aktivirana...
Sto ljudi - sto ćudi. Rekao bi naš narod. Ili njihov narod? Jebiga, ak' je njihov rekao onda se ispričavam. Skinuo bih i zastave da ih imam.
Daklem, nismo svi isti. Tako je meni osobno fascinantna priča o M, ženi visokoj cca. 1,55 m koja obožava muškarce visoke preko 180-190 cm, ali ak' je ikako moguće da imaju i 150 kila žive vage. Iako sam čistih 190 visok, obljubljivah tu istu M. kad sam težio nekih 90 kg i nikako do njena srca nisam uspijevao doprijeti. Jebajiga. Možda bih sada mogao, ali ima drugog. Veeeeeelikog čovjeka, ako je istina ono što su mi drugi ispričali.
No, nisam baš ni pretjerano rastužen. Jer, meni je u toj priči još više toga falilo. Tad sam prvi put naletio na presitna ustašca (samo još jednom kasnije na još ekstremniji slučaj), pa iako je M. bila umjetnik u niskim poljupcima (da, pazim na rječnik, ipak je ovo javno mjesto ) ipak mi priča nije pasala.
Jer, *ebo to kad se s nekim ne možeš pohrvat onako pun strasti, bez puno obzira i bojazni da ju možda ne bi prignječio previše i od strastvenoga hrvanja napravio nezgodu praćenu žešćim posljedicama. Zapravo, uvijek mi je s presitnim curama falila uopće želja za strastvenim obaranjem. Jer mi je ne baš kompatibilno tijelo uzvraćalo ne baš kompatibilnom reakcijom.
Dakle - ono jedino pravo moglo se dogoditi s ženama 170+. Što je i praksa potvrđivala. Jer s takvima pamtim mnoga žestoka obaranja. Kad se čovjek pretvori u beštiju s koje frca znoj (al' ne prestaje peglat), a sve ispod, iznad i uokolo se trese, škripi i podrhtava.
Životinja. Džaba mu zadnjih par tisućljeća evolucije.
Prestrašno mi se sjetiti (a i sramota me pomalo, jer će stvarno netko pomislit da sam neciviliziran) kad sam u par navrata stao ispred žena ravnih sebi. Ravnih ravninom očiju. Dobro, nisam gledao što je na nogama, ali... Nisam ni mogao. Jer sam se borio s nastojanjem da u tim slučajnim susretima ili razgovorima dvoje ljudi koji se NE POZNAJU iz mene preočigledno ne izbije -životinja.
Jerbo sam već osjećao poskakivanje nozdrva.
Ali eto, još uvijek to nisam iskušao. Jedna je bila udana, a drugi put sam bio u vezi, u njenom najstabilnijem periodu pa mi savjest ne bi dala da pokušam.
I onda su se zvijezde poklopile. Bar što se visine tiče. 185 cm, 65 kg. Wow! Neću ovdje pričat o kvaliteti obaranja, tek o šoku kojeg sam doživio... Kad sam shvatio da nismo baš kompatibilni. A kladio bih se u suprotno.
Naime, kad sam odabranicu u žaru borbe okrenuo zguza shvatio sam da... NE DOHVATIM. Šok. Nevjerica. Motanje dekice pod koljenima. Namještanje.
Kako? Kako sad?! Zašto?
Ne priznajem to! Neću!!!
Možda je ona ekstreman slučaj. Zapravo, i jest. Ima skroz duge noge. Preduge. Možda nije uvijek tako.
Možda s one dvije ne bi bilo tako.
Ne želim izgubit vjeru u totalnu kemiju. U potpunu strast. U Veliki Prasak.
Ne želim!
-00:30 -
Komentiraj ( 12 )
-
Print -
#