četvrtak, 11.09.2008.

Kad se ne vidiš jasno

Odradih najavljenu gužvu. Četiri dana radnog godišnjeg je iza mene. Ne bih mogao dodatni posao u ovom opsegu odraditi uz onaj redovni.

Dobra strana višednevne frtutme oko posla jest: kad radiš puno i to ti zahtjeva punu koncentraciju, nemaš vremena razmišljati o glupostima. I, kad ta frka prođe, shvatiš da ti te gluposti uopće nisu nedostajale.

Nedavno me je netko okarakterizirao kao racionalnog. Jer sam sve probleme rasčlanjivao strogo logično. I ta ptičica koja je to pomislila i rekla, nije znala isto ono što tih dana nisam shvaćao ni ja: da je to bio samo štit mojoj nesigurnosti.

Moje inzistiranje na seksu kao nečemu neizostavnom također je bilo zapravo samo posljedica straha. Straha od usamljenosti.

U prošlu subotu sam se osjećao grozno. Kao da sam sam na svijetu.

Kao da su se toga dana neki demoni igrali ispod same površine moje kože. Neki neprimjećeni prije toga.
Svime što sam radio proteklih mjesec i nešto dana nastojao sam ih izbaciti van. A počeli su izlaziti sami čim sam ih ostavio na miru.


P.S. - anketa je još uvijek desno za one koji nisu odgovorili.