četvrtak, 15.05.2008.

Sindrom seratora

Kad se momčić non-stop pravi faca, onako seratorski, sa spikom za slabo pametne curice, pa ga to još nikako ne prolazi s godinama, pa ga još k tome uhvati da ni s frendovima i kolegama ne može drugačije razgovarati - to stanje bi stručnjaci vjerojatno nazvali krizom identiteta, ja bih to radije nazvao sindromom gradskog seratora. Postoji to i na selu ali ovi gradski su baš školski primjeri - seratora.

Imam jednog takvog kolegu, mlađeg. Cca 27 godina. Najočigledniji simptom njegove boljke jest nastojanje da dominira svakim razgovorom ako su ženske osobe u blizini. Prepun je specifičnih izraza iz gradskog slenga. Njegov nastup ima već uvježbanu masku sigurnosti, cure s kojima komunicira uvijek moraju biti onako "kulerski" ismijane...

Znate taj tip frajera?

Neki dan me je pogodila u žicu spoznaja da ni sa mnom ne uspijeva razgovarati normalno.

Malo sam mu očitao bukvicu. Ispirao mozak. Baš sam bio raspoložen za to.
Da su mu fore otrcane. Da mu je vrijeme da se mijenja. Da nije sazrio ni milimetra zadnjih nekoliko godina. Da mu je priča šuplja, sve gora. Da su ju skužile već sve cure u gradu. Itd, itd...

Bio je malo tiši prošle godine. Dojam je bio da je momak "popušio". Zaljubio se u pogrešnu. Sad je još gori. Osvetnik.

Nekako imam dojam da sam govorio u prazno. Momak će i dalje na isti način. A šuplja spika će dobiti malo gorčine, skrivene između redova... I svi drugi će biti krivi što je on nula.

A zapravo, iza svega toga i nije loš momak. Što stvar čini još žalosnijom.