petak, 09.05.2008.

"Gas, gas" iliti kako sjebati vlastitu promidžbu

Danas sam u svojstvu urednika portala o kamionima i prijevozu nazvan od strane novinara jedne turbo-slušane radio postaje. Tema razgovora bila je nova Severinina pjesma "Gas, gas"... Pa me je dotični priupitao kako su "kamiondžije" prihvatile novu pjesmicu Seve Nacionale.
Nisam znao ni o kakvoj se pjesmi radi, a pogotovo kako su to prihvatili "kamiondžije". Inače, naježim se od te riječi. Miriše na neiskorjenjiv stereotip.

Dotičnom sam obećao da ću nazvati neke od njih da čujem reakcije, pa ćemo se čuti kasnije da napravimo tonski zapis kojim će oni iznenaditi Severinu u planiranoj radio emisiji.

Ajd, svidjela mi se ideja. Zašto ne bih iskoristio mogućnost besplatnog marketinga na slušanom radiju?

I tako sam nazvao neke od vozača koje poznajem. Na žalost (ili na sreću) nitko nije čuo spornu skladbu. A na pitanje što bi poručili Severini, redom su izvalili onu slavnu Čaruginu, jel...

I onda sam potražio stvar na netu. Ajme. Potpuni turbo-folk.

Šoferskih gostiona,
Hormona do plafona.
Muškaraca tona
Turbo je sezona!
Ej, što volim miris od benzina
Ej, magistrala Dalmatina.
Hop, hop, malo, malo pa krivina.
Ljulja se kabina,
Turbo je mašina!

Shvativši o čemu se radi, odlučih ne iskoristiti priliku. Radije ću platiti oglašavanje bilo gdje.
Nekako nisam baš bio oduševljen idejom potvrđivanja "kamiondžija" kao tipova koji obavezno slušaju narodnjake. Jer, i tu se stvari polako mijenjaju. Doduše, većina ih je upravo takvih, ali znam i neke sasvim različite vozače kamiona. Ipak stasaju neke nove generacije. Neki od tih vozača i sami koriste internet, čak ponekad i pišu na njemu. Pismeno.

I tako... Ode besplatan marketing bestraga.