ponedjeljak, 10.12.2007.

Drpanje

Jučer bijah s tvrtkom na ekskurziji. U susjednom gradu pa u još jednom gradu malo dalje, da dupe vidi puta a da ne košta baš turbo previše. No svejedno, dobro smo se zabavili.

Zamislite scenu kad 50 ljudi odjednom uđe u birc na kavu... Ajme.
Prvo sam odradio ispomoć konobarima, odnio desetak kava kolegama i kolegicama, onda sam sjeo svoju kavu popiti u miru.

Za stolom nas je bilo troje. Ja, kolega i kolegica. I nekoliko puta sam tijekom razgovora primjetio kako ona spušta pogled prema mome međunožju. Da se ne izrazim drugačije, jel...

I tada sam shvatio da se nesvjesno češkam ilitiga diram jednim prstom. Tamo, da. Po međunožju. Da se ne izrazim drugačije.

Ajd, nije mi bilo jako neugodno. Samo sam prestao. I ne znam uopće odakle mi takva navika, ali baš je... Hm... Gadna.

Morat ću to pokušati kontrolirati.

Sjetim se sad što mi je najdraža na to jednom rekla... "Navika? Što bi ti rekao da se ja sad ovdje (u kafiću, op. a.) počnem drpat za sisu? Ili na poslu?"

Tada shvatih kako mi je navika baš zajebana.

P.S. Možda je to ipak manji problem kod nas muških, ako ništa drugo - niže je od sisa, pa je manje upadljivo. Možda. A budući da smo još uvijek dobrim dijelom balkanci u duši, možda nam to i lijepo pristaje.