četvrtak, 12.07.2007.

Fuj

Kažu da je svijet mali. Izgleda da su u pravu.

Nisam u svom gradu, danas sam kod Milanke. I, pazi sad... Sretoh danas tri žene s kojima sam imao nešto u životu. Malo nevjerojatno, u gradu od možda nekih 100 000 duša.

Prvo smo sreli nekog s kim se dogodilo nešto kratko, skoro pa ništa značajno. Nešto smo tada petljali, nije išlo i pozdravili smo se. Pozdravili smo se i danas. Nema razloga da se ne pozdravimo. Mogli bi i kavu popit i popričat bez problema.

Onda sam naletio na nekog s kim ne bih popio kavu. Nije me vidjela, čini se. Da jest, pozdravio bih ju. Ne bih okrenuo glavu.

I kad sam već pomislio da je to dovoljno slučajnosti za jedan dan, sjeo sam popit kavu sam. I tada sam vidio nekog s kim sam imao nešto ozbiljno prije dvije godine.
Ni ona nije danas bila u svom gradu, to je zaista bila prava slučajnost. Vidjela me je i okrenula glavu.

Dvije godine su prošle. Dvije godine je puno vremena. Dvije godine su i puno događaja. Ja mogu pozdravit, nasmiješit se i pitat što ima nova. Ili ne moram pitati ništa.

Ona je okrenula glavu.

A okus u ustima nakon toga...

Samo fuj.