srijeda, 21.02.2007.

LPG iliti UNP- moja iskustva nakon godinu i pol vožnje na auto-plin

Vožnja na UNP ("ukapljeni naftni plin", propan-butan, strane kratice LPG, GPL i dr.) nije nikakva novost. U ovim krajevima prvi "boom" vozila pogonjenih plinom dogodio se valjda tamo krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina uzrokovan naftnom krizom, no to je bila dječja igra u usporedbi s današnjom masovnošću upotrebe UNP-a na hrvatskim cestama.

Jedan od glavnih razloga ekspanzije te pojave osim neosporne isplativosti jest činjenica da ovaj put (za razliku od prvog UNP-vala u Hrvata u prošlom stoljeću) i infrastruktura prati rast zanimanja za UNP. Još prije nekoliko godina se malo tko u (npr.) Vinkovcima, Županji, Vukovaru odlučio za ugradnju UNP-uređaja zbog činjenice da se za točenje spremnika moralo voziti do Osijeka. Tako je uglavnom bilo i u drugim krajevima Hrvatske. Drugo rješenje je bilo mukotrpno pretakanje plina iz boca za kućanstvo posebnim ručnim crpkama.
Danas u gotovo svakom gradu postoji barem jedna benzinska crpka s UNP-uređajem. Poneka Ina, poneki Tifon, većina OMV-a...

No, da skratim... Cijena ugradnje UNP-uređaja+obavezan atest kreće se od 6-i-nešto tisuća kuna za jednostavniji uređaj, pa sve do desetak, koliko košta skuplji sustav ubrizgavanja plina.

Koliko se to isplati? Ja imam jeftiniji uređaj, atmosferski usis plina (sustav s tzv. isparivačem) dodan je na motor s ubrizgavanjem benzina. UNP-uređaj posjeduje vlastitu elektroniku i povezan je s lambda-sondom i kompjuterom automobila.
Mnogi osporavaju ovaj sustav kao problematičan, ali to je samo njihova (uglavnom trgovačka) priča.

Da, imao sam problema u samom startu. Nakon godinu dana gubljenja živaca, slušanja raznih verzija koje se ne poklapaju, kad mi je već došlo da zapalim auto pred UNP- servisom - problem je riješen.

A problem su bili MAJSTORI. Najveći problem su uglavnom MAJSTORI (a svi su jebeno pametni). Jedna pogrešno spojena žica Lambda-kontrole i još jedna u prekidu.

Majstori koji nisu znali neke osnovne stvari.

Neiskustvo. Sad svi ugrađuju plin. Takvima nije za vjerovati. Da sad ugrađujem plin, znao bih gdje to učiniti. U nekom servisu s 20 godina tradicije ugradnje plinskog uređaja. Ne znam koliko takvih ima u Hrvatskoj, ja znam za dva - servis Košćak u Osijeku (Lovato) i Šarić u Puli (Landirenzo). Ovima zadnjima dugujem i reklamu bez obzira na to što sam čekao satima i uredno platio intervenciju jer zahvaljujući njihovom iskustvu ja više NEMAM PROBLEMA. Ne pizdim više, ne ludim.

Sad sa spremnikom plina (punjenje 40 litara) prijeđem 420 kilometara bez ikakvih problema.
120 kuna za 420 km.
Cijena litre UNP-a je 3,05 kuna. Da, najavljuju poskupljenje. S obzirom na razliku cijene u odnosu na benzin to poskupljenje je mizerno.
Na svakoj registraciji plaća se petstotinjak kuna više jer u cijeni plina nije uračunata cestarina. Ali ne plaća se EKO-test (samo prvi put, za atest), tako da u praksi plaćate nekih četiristotinjak kuna više.
Svakih 5 godina (ako se ne varam) obvezna je tlačna proba spremnika.

Onaj tko vozi na plin, vozi EKOLOŠKI ČISTO vozilo. To je (uz cijenu ugradnje ne baš jeftinog uređaja) jedan od razloga zbog kojih cijena plina mora ostati daleko ispod cijene benzina. Europski propisi vole auto-plin, a mi se trpamo Europi.

Opasnost? Plin nije nikakav bauk. Benzinske pare su zapaljivije od plina.

Neki drugi problemi?
Najveći je problem smještaj spremnika. Pravi, veliki spremnik će manjim autima oduzeti skoro cijeli prtljažnik. Opcija ugradnje spremnika na mjesto rezervnog kotača bolje je rješenje, ostaje lakše rješivi problem - gdje s kotačem? Dvije su solucije: sprej za brtvljenje manjih rupa koji se ubrizgava u gumu (a što s većim rupama?), ili bolje rješenje - nabavka tankog kotača za nuždu koji se smjesti negdje bočno u prtljažnik.
Drugi je "problem" vožnja na plin s nezagrijanim motorom u hladnim zimskim uvjetima (jutro). Dovoljno je motor (koji se ionako pali na benzin) ostaviti da radi na benzin 3-4 minute u praznom hodu, ili odvesti na benzin prvih 300-400 metara, inače auto štuca i jednostavno - neće. Govorim ovdje o vožnji automobila s jeftinijim plinskim uređajem, verzija s direktnim ubrizgavanjem plina MOŽDA i nema tih problema. Možda.

Eh, da... Kod ovog jeftinijeg sustava pazite da vam majstor ugradi antidetonatorsku klapnu. Atest ga na to ne obvezuje, ali ako na njoj uštedite 100 kn možete ostati bez kućišta zračnog filtera, a ono zna biti deseterostruko skuplje.

Prebacivanje u vožnji s benzinskog na plinski sustav je gotovo neprimjetno, aktivira se pritiskom na gumb. U obrnutom prebacivanju može se dogoditi lakše "štucanje" sekundu-dvije dok se ne napune cijevi benzinskog ubrizgavanja.

Marka plinskog uređaja? Nebitno. Sve je to talijansko, vožnja na plin je njihov izum. Ja imam Landirenzo.
Lovato ili BRC malo sofisticiranije djeluju na prvi pogled (sklopovi izgledaju malo "finije", ostavljaju dojam veće kvalitete, ali to je tek optički dojam). Ima tu vjerojatno još raznih marki, ali ove tri su najčešće na našim cestama.

Najvažniji je i dalje MAJSTOR koji uređaj ugrađuje.

U neke aute se može ugraditi isključivo skuplji sustav (ubrizgavanje plina), ali to su uglavnom novi auti pa se investicija ipak više isplati. Uostalom, kažu da taj sustav radi POTPUNO pouzdano.
Ali radi i moj. Ja zadovoljan.





Neke auto-kuće ugrađuju plinske uređaje u svoje nove automobile bez gubitka jamstva, čak ponegdje cijena ugradnje ulazi u kredit za auto.

Toliko. Nadam se da će moja iskustva pomoći onima koji razmišljaju o plinu kao pokretaču svoga auta.